Informacije iz prve ruke: Sistem studiranja u BiH u usporedbi sa sistemom van nje

Nemoguće je iznositi sud o nečemu bez prihvatljivih argumenata na određenu temu. I ako je sve savršeno, ili u suprotnom, ništa bajno, zaslužuje informacije koje će takav sud potkrijepiti i učiniti validnim za iznošenje. Tema koja se generacijama vuče jeste osuđivanje sistema u Bosni i Hercegovini, te hvalisanja studiranja u inostranstvu od strane onih koji to nisu iskusili. Gdje su argumenti?


Ne smatram da studiji u inostranstvu iziskuju nemoguće i traže previše. Koliko daš, toliko dobijaš. Studentima i studenticama je omogućena apsolutna radna atmosfera i sve što je potrebno da ju takvom i održi, a od istih se očekuje korektnost, rad, trud i poštivanje pravila.

Prva stvar koja privlači da odeš vani jeste sama činjenica da je Njemačka, koja se toliko potencira, kao država jako uređena. Već ta činjenica ulijeva neko samopouzdanje i osjećaj sigurnosti. Više je univerziteta koji imaju dugogodišnju tradiciju, nego što je slučaj u Bosni i Hercegovini, mnoštvo smjerova, a neki od njih su i poprilično visoko rangirani na listama top univerziteta u Evropi i svijetu.

“Ti fakulteti su dobro opremljeni, imaju sve što je potrebno za rad, trude se biti u trendu na svim poljima, profesori i profesorice daju besplatan pristup skriptama sa predavanja”, na osnovu vlastitog iskustva, potvrdila nam je studentica Fakulteta za hemiju i farmaciju, Ludiwg-Maximilians-Universität München
Pharmazie (staatsexamen) u Bavarskoj pokrajini, Adna Serdarević (22) iz Sanskog Mosta, sagovornica na ovu temu.

“Istina je da se ne plaća školarina, osim nekih 120-ak € pri upisu svakog semestra. Bitnu ulogu igra i mogućnost zaposlenja nakon fakulteta, kao i mogućnost rada za vrijeme studija. Strani studenti i studentice mogu zarađivati do 450€ mjesečno, bez da plaćaju porez.”

Postoje brojne mogućnosti kada su u pitanju studentski poslovi, uglavnom kao ispomoć u trgovačkim radnjama, što ne znači da uz malo truda ne postoji prilika za stažiranje u struci koju studenti i studentice izaberu samovoljno.

Ono što je potrebno da student ili studentica zna prilikom apliciranja na studij u Njemačkoj

Kada je u pitanju proces prijave, on je malo komplikovan, naročito zbog vize. “Kada sam se ja prijavljivala, i dalje naše bosanskohercegovačke srednjoškolske diplome nisu bile dovoljne za direktan upis na fakultet. To je od 2017. godine, nasreću, moguće. S obzirom na to kandidati bi se prvo prijavili na željeni univerzitet koji im šalje poziv za prijemni ispit za pripremnu godinu, na kraju koje se polaže nešto poput stručne mature, da bi se mi, kao strani državljani i državljanke, izjednačili sa njemačkim maturantima i maturanticama. Nakon toga se opet potrebno prijaviti na univerzitet sa tom maturom i čekati na odgovor. Veoma dobro i ogroman je napredak ukidanje ove procedure”.

Pregled rada Univerziteta u Bavarskoj u odnosu na sistem obrazovanja sa kojim se susreću studenti i studentice u Bosni i Hercegovini 

“Kada je u pitanju univerzitet, moje iskustvo je da je visokoprocentualno bolje uređen sistem nego što je to slučaj u Bosni i Hercegovini, a naglasit ću i zašto. Svi smjerovi su po bachelor/master sistemu, osim pedagogije, prava, farmacije, medicine i stomatologije koji su i dalje po starom sistemu. Po mom mišljenju, jedna od najbitnijih razlika jeste broj mogućih pokušaja polaganja ispita. Na bachelor/master smjerovima moguće je na ispit izaći tri puta i ukoliko se on ne položi, dotični student ili dotična studentica biva ispisan/a s fakulteta i nema više pravo studirati taj smjer, ni na tom fakultetu. Kod starog sistema je broj pokušaja četiri ili šest, u zavisnosti od toga da li je u pitanju seminar, praksa ili predavanje. U starom sistemu ispiti nemaju ocjena, gleda se samo da li je položeno ili ne. Jedine ocjene su na državnim ispitima, koje se poslije zbrajaju u prosjek studenta, odnosno studentice.”

Po pravilu, prisustvo na predavanjima nije obavezno, na seminarima i praksama jeste.
Inače postoji određena kvota za strane studente. Koliko taj procenat, uglavnom je tajna informacija,do koje je vrlo teško doći. Nepotvrđen procenat iznosi približno 5% od ukupnih mjesta, što bi značilo da se bosanskohercegovački studenti i studentice ne takmiče, niti rangiraju direktno sa njemačkim maturantima i maturanticama. U tom slučaju,  treba obratiti pažnju na veličinu Univerziteta, jer broj studenata i studentica u zavisnosti od toga, varira ciframa od dva-tri, do deset primljenih. Moguće se prijaviti na više univerziteta, ali i na dva smjera na istom univerzitetu, ukoliko niste primljeni na željeni smjer.

“Ono što je veoma bitno jeste da na studijima u Njemačkoj, nije zastupljen sistem po godinama, već semestrima. Dakle, ukoliko neko ne položi neki ispit koji je uslov za naredni semestar, taj/ta obnavlja samo semestar u kojem je predmet i smješten, a ne kao u slučaju naših univerziteta, cijelu godinu. Mislim da je to izuzetna prednost ovog sistema.”

Prijave na fakultet i polaganje ispita

Kod prijave na fakultet se moguće prijaviti dva puta godišnje, u zimskom i u ljetnom semestru. Ali to nije slučaj kod svih smjerova. Za dosta njih su prijave moguće samo u zimskom semestru.
Jedna od najboljih stvari je to što nema indeksa. Svaki student i studentica imaju svoju karticu, tj. studentsku iskaznicu, a ukoliko je nekome potreban prijepis ocjena, isti se potražuje u studentskoj službi. Nema ganjanja profesora za potpise i upise ocjena.

“Kada su ispiti u pitanju, kod mene su svi bili pismeni. Svidjelo mi se što je na prvoj stranici student/ studentica uvijek morao/morala potpisati da prihvata pravila i da je odlučio/odlučila izaći na ispit. To daje neku dodatnu dozu ozbiljnosti, kako bi i trebalo biti. U mom iskustvu, nikad se nisam susrela sa situacijom da profesor ili profesorica iziskuju kupovinu njihove autorske skupocjene knjige, koja je navodno nužna za taj predmet, kao što sam imala priliku u Bosni i Hercegovini. 
Ispite ne pregleda samo profesor/profesorica, nego i asistenti/asistentice i svi se vode istim rješenjem, tako da svi imaju isti tretman. Također rezultati se objavljuju pod šiframa koje dobijemo na ispitu ili brojevima studentskih iskaznica. To bih isto izdvojila kao nešto pozitivno, jer identitet studenta prilikom ocjenjivanja ostaje ‘tajan’.
Mi, studenti i studentice, smo uglavnom bili viđeni kao brojevi uz malo ličnog kontakta sa predavačima. Mislim da je to i pozitivno i negativno. Pozitivno iz razloga što smo svi podjednako tretirani a ujedno i negativno jer je korisnije imati ličan kontakt s predavačima, u slučaju nekih nejasnoća kojima je neophodno objašnjenje nekog stručnog. 
Želim naglasiti da ni tamo nije studentska služba zlatna, ne cvjetaju ruže uvijek i ni njihove tete nisu sasvim ljubazne, dakle nisu samo studenti i studentice u BiH podložni nečijem lošem raspoloženju na radnom mjestu.”

Životni standard i mogućnosti inostranog/inostrane studenta/studentice

“Ja sam boravila u jednom od skupljih gradova, u kom je, očekivano, životni standard visok i skup. Naravno potrebna je volja za asimilacijom i prilagođavanjem. Ja sam odmah počela raditi, imala sam studentski posao na kasi u prodajnom objektu. Skoro svi koje sam upoznala su radili, osim onih bogatijih. Želim istaknuti da sam i dalje stizala učiti i prisustvovati predavanjima, dobrom organizacijom. Rekla bih da je riječ o sistemu koji nudi mnogo mogućnosti, koje je potrebno pronaći i iskoristiti. S druge strane, postoje i u Njemačkoj ‘perspektivniji’ izbori, koji su zaista bolji oslonac u budućnosti zaposlenja. Takva je npr. elektrotehnika, informatika, bioinžinjering ili medicina.”

Zanimljivo je isticanje činjeničnog stanja kako strani studenti sve u roku i uspješno završavaju. To pitanje je neosporno, iz sasvim validnog razloga. Strani studenti ostvaruju pravo na vizu samo u slučaju da su regularno upisani na fakultet i svoje obaveze izvršavaju na vrijeme, odnosno polažu ispite.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, postoje određeni, nazovimo to stereotipi koji malo obeshrabruju buduće studente. Pojedini privatni fakulteti koji prodaju diplome, ili pojedinci zaduženi za isti kriminalni čin. Strogi fakulteti po starom sistemu na kojima studenti vuku ispite godinama, korupcija i slično. To nije izraženo u prevelikoj mjeri, niti je sve crno uvijek i svugdje, ali stvara negativnu sliku i svakako je odbojno. Na polju zaposlenja, demotivirajući komentari od strane društva maksimalno obeshrabruju i kao da govore “ne ostaj ovdje, idi u bolje”. Nedostatak opreme, nekorektnost profesora, neprofesionalna studentska služba, stavke su koje variraju i ne važe općenito. Oni koji smatraju da im sistem u BiH ne može ponuditi odgovarajuće kako bi iskazali značaj doprinos razvoju društva, svoju šansu mogu potražiti tamo gdje smatraju da imaju bolje izglede.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Irma Ahmetspahić
Studentica prve godine prvog ciklusa studija na Fakultetu političkih nauka UNSA, odsjek žurnalistika. Ni manje ni više. Uživam u svijetu medija. Pisanju. Slobodi. Volim košarku, kafu i crnu boju. Uvijek imam olovku i papir.