PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Podforum studenata druge godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Gabrielle
Posts: 2652
Joined: Tue Oct 27, 2009 9:34 pm

Odg: PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Post by Gabrielle » Wed Sep 19, 2012 7:53 am

1. šta je i na šta se odnosi pojam religijski sistemi?
2. objasnite pojmove političko i profesionalno pravo (navesti primjere zemalja)?
3. koje su karakteristike zakonika iz 1917. god.?
4. kakve je promjene donio zakonik kanonskog prava iz 1983. god. ?
5. objasnite šta je i na šta se odnosi pojam mekasidu-šeria ?
6. značaj bosanskog iskustva za muslimane u Zapadnoj Evropi?
7. presuda plessy vs. ferguson? (kada, navedi činjenično stanje i kakva je presuda)
8. veliki p. sostemi u svijetu (tabela): uloga sudstva i sudova u kreiranju politike?
9. common law vs. civilni sistemi (tabela) : po kontinuitetu i po stilu pravnog rezonovanja ?
10. zapadne i nezapadne p. kulture po deskriptivnim sudovima: objasni pojmove modernizacija, imperijalizam i tranzicija?

aldy21
Posts: 44
Joined: Sun Oct 31, 2010 1:27 am

Odg: PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Post by aldy21 » Wed Sep 19, 2012 10:11 pm

Hvala kolegice..a da li znaš odgovor na 4 i 5 pitanje...?
i da li neko od  kolega ima prevod presuda?'? :c040:

arijen
Posts: 515
Joined: Sun Nov 29, 2009 10:41 pm

Odg: PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Post by arijen » Wed Sep 19, 2012 10:36 pm

Plessy v. Ferguson

1896. Vrhovni sud SAD donio je odluku koja je postala jedan od glavnih koraka u širenju rasne segregacije.

1890. u državi Louisiana donesen je zakon pod kojim su crnci morali biti smješteni odvojeni od bijelaca u vlakovima. Homer Plessy, koji je bio dijelom (jedna osmina) crnac odlučio je testirati taj zakon i sjeo je u vagon rezerviran za bijelce. Pošto se pod zakonima Louisiane vodio kao Afro-amerikanac zamoljen je da se preseli u vagon za “obojene”. Nakon što je odbio Plessy je uhićen i optužen za kršenje zakona o segregaciji.

Kada je njegov slučaj napokon dospio pred Vrhovni sud sud je uzeo u obzir Plessyjeve tvrdnje kako su njegova ustavna prava povrijeđena ali je odbio njegovu žalbu odlukom sedam naprama jedan tvrdeći kako louisianski zakoni o željezničkom prevozu ne impliciraju inferiornost crnaca već da je odvajanje rasa samo stvar javne politike.

Ova je odluka zacementirala pravnu osnovu doktrine “odvojeni ali jednaki” – ideja kako je segregacija zasnovana na klasificiranju legalna.

Braun protiv odbora za obrazovanje Topike je poznati slučaj pred Vrhovnim sudom Sjedinjenih Američkih Država, u kome je sud donio čuvenu presudu kojom je proglasio neustavnim zakone koji uspostavljaju odvojene javne škole za crne i bijele učenike, i koji uskraćuju djeci crne boje kože jednake obrazovne mogućnosti. Ovom odlukom, koja je donesena jednoglasno, ukinuta je ranija presuda Vrhovnog suda u predmetu Plesi protiv Fergusona iz 1896. godine.
U godinama koje su prethodile presudi u ovom slučaju, rasna segregacija je bila uobičajna pojava u Sjedinjenim Američkim Državama. Vrhovni sud je u svojoj ranijoj presudi u predmetu Plesi protiv Fergusona utvrdio da odvojene škole za pripadnike različitih rasa ne krše ustav SAD, sve dok su uslovi u tim školama približno jednaki, što uglavnom nije bio slučaj, jer su uslovi u školama za bijele studente bili neuporedivo bolji. U gradu Topika, glavnom gradu Kanzasa, nekoliko roditelja podiglo je tužbu protiv Odbora za obrazovanje, zahtijevajući da se ukine politika rasne segregacije u školama. Tužba je podignuta pred federalnim sudom za distrikt Kanzas. Školama je upravljao Odbor za obrazovanje iz Topike, koji je uspostavio odvojene škole u skladu sa zakonom iz 1879. godine, koji je dozvoljavao ali nije izričito zahtijevao da škole budu odvojene.
Roditelj koji je imenovan u tužbi, Oliver L. Braun imao je ćerku koja je morala putovati u udaljenu školu za crne studente, dok se škola za bijele studente nalazila u blizini njihove kuće.
Vrhovni sud donio je jednoglasnu presudu, u kojoj je proglasio politiku segregacije u javnim školama neustavnom, čak i ako su uslovi u takvim školama jednaki. Sud je zaključio nezavisno od toga da li su uslovi u školama za crne učenike isti kao i u školama za bijele učenike, segregacija je sama po sebi štetna za crne učenike i neustavna. Dakle pitanje više nije bilo da li su škole jednake, već da li je sama politika odvojenih škola ustavna. U presudi se navodi: Da li segregacija djece u javnim školama isključivo na osnovu rase, čak i ako su fizički uslovi i ostali "opipljivi" faktori jednaki, oduzima djeci manjinskih grupa jednake obrazovne mogućnosti? Vjerujemo da je tako... Odvajanje crne i bijele djece u javnim školama, ima štetan uticaj na crnu djecu. Uticaj je veći kada ovakva politika ima blagoslov zakona, jer se politika odvajanja obično tumači kao znak inferiornosti crnaca. Osjećaj inferiornosti utiče na motivaciju djece za učenjem. Zakonska segregacija, dakle, ima namjeru da uspori obrazovni i mentalni razvoj crne djece i da ih liši nekih od prednosti koje bi imali u rasno integrisanom školskom sistemu ...
Zaključujemo da, u oblasti javnog obrazovanja, doktrini "odvojeni ali jednaki" nema mjesta. Odvojene obrazovne ustanove su u suštini nejednake. Zato, držimo da su tužioci i drugi koji se nalaze u sličnom položaju, zbog segregacije, lišeni jednake zaštite zakona koju garantuje Četrnaesti Amandman.

Marbury v. Madison (1803) - prekretnica u prihvaćanju institucije sudbenog nadzora u SAD-u. Nema sumnje u to da su ''očevi utemeljitelji'' američke ustavnosti vjerovali da puno ostvarivanje ustavne vlasti podrazumijeva i pravo saveznih sudova da provode sudbeni nadzor. To uvjerenje su 1787. godine dijelili i nositelji sve tri grane savezne vlasti. Ono što ih je stvarno brinulo bilo je hoće li suci tu zadaću moći uspješno obnašati pored zakonodavne i izvršne vlasti. Najranije dokaze o općoj suglasnosti glede sudbenog nadzora pružaju događaji koji su pratili usvajanje Zakona o sudovima (Judiciary Act, 1789) kojim je formirano savezno sudstvo. Tada se je dokazivalo da očuvanje nacionalnih interesa iziskuje i pravo saveznih sudova na nadzor odluka sudova država članica, jer se time osigurava da države usklađeno tumače savezno pravo i poštuju prava Saveza. Klauzula supremacije obvezuje suce u državama članicama da za najviše pravo zemlje priznaju ''Ustav i zakone Sjedinjenih Država koji budu doneseni u njegovoj provedbi, te sve zaključene međunarodne ugovore ili one koji budu zaključeni od Sjedinjenih Država'' (čl. VI. st. 2. Ustava SAD). No, istina je i to da članak VI. nigdje izričito ne navodi savezne sudove kao izvršitelje nadzora nad poštivanjem te odredbe. U Zakonu o sudovima (čl. 25.) se međutim navodi da Kongres taj zadatak povjerava Vrhovnom sudu SAD-a i to onda kada državni sudovi odbiju priznati potvrdu federalnih prava.
Ključni događaj za konačno prihvaćanje sudbenog nadzora zbio se je 1803. godine. Zanimljivo je istaknuti da je on uslijedio nakon brojnih rasprava o ulozi sudstva i sudbenog nadzora u američkoj zajednici, ali i nakon nekoliko nedovršenih slučajeva sudbenog nadzora pred nekim državnim sudovima te pred Vrhovnim sudom SAD-a. Te 1803. godine se pred Vrhovnim sudom našao predmet Marbury v. Madison, koji se danas smatra ''kamenom temeljcem'' američke prakse sudbenog nadzora. Ukratko ćemo navesti faktografiju tog slučaja i pokušati odgovoriti na pitanje zbog čega odluka Vrhovnog suda u tom slučaju ima toliku važnost?
U predmetu Marbury v. Madison radi se o sljedećem: William Marbury bio je sljedbenik federalista koji je izabran za mirovnog suca i to nakon prijedloga predsjednika Johna Adamsa koji je bio na samom kraju mandata. Odluka o Marburyevom postavljanju bila je potpisana i pečatirana neposredno nakon što je Adams napustio svoj predsjednički ured, ali mu nije bila uručena. Marbury je podnio tužbu Vrhovnom sudu krajem 1801. godine, zahtijevajući izdavanje sudskog naloga (writ of mandamus) kojim bi se naredilo novom državnom tajniku Jamesu Madisonu, istaknutom članu Republikanske stranke, da Marburyu uruči imenovanje. Vrhovni sud je prihvatio slučaj i uvažio zahtjev te naredio državnom tajniku da objasni zašto Sud ne bi trebao uvažiti zahtjev za izdavanjem mandamusa.
Važnost slučaja Marbury v. Madison je u tome što je u svojoj odluci Vrhovni sud prvi put izričito proglasio jedan akt Kongresa neustavnim. Pritom je Sud utvrdio i svoje pravo da naredi vladinom dužnosniku obavljanje dužnosti na koju ga je prethodno obvezalo zakonodavno tijelo. Vrhovni sud je odlučio da William Marbury ima zakonsko pravo na imenovanje, te da je mandamus prema državnom tajniku odgovarajuće sredstvo, a ujedno i mjera kojom bi Sud razgraničio svoju dužnost da istražuje određene radnje izvršne vlasti. No, predsjednik Vrhovnog suda John Marshall je smatrao da Sud ipak ne bi trebao izdati takav nalog državnom tajniku i to zato što je akt Kongresa koji je Vrhovnom sudu davao pravo na izdavanje takvih naloga (riječ je o Zakonu o sudovima iz 1789., čl. 13.) bio neustavan. Neustavnost Zakona proizlazila je iz činjenice da je povećavao nadležnost Vrhovnog suda u odnosu na njegovu izvornu ustavnu nadležnost utvrđenu čl. III. Ustava SAD. Sudac Marshall postavlja pitanje obvezuje li i takav zakon sudove na njegovo ostvarivanje? Negativnim odgovorom na prethodno pitanje Marshall je presudno odredio i budući razvoj američkog (ustavnog) prava.
Chief Justice Marshall je vrlo dobro znao da naredba državnom tajniku da se Marburyu uruči odluka o imenovanju za mirovnog suca lako može biti ignorirana, čime bi se oslabila pozicija Suda, a suce bi to izložilo drugim mogućim političkim posljedicama (npr. impeachmentu). Zato je trebao pronaći institucionalni način koji bi potvrdio ustavnu dužnost Vrhovnog suda bez stvaranja dodatnih neprilika. U tome je uspio, a njegov odgovor je izvrstan primjer vrhunskog pravničkog razmišljanja. Marshall je odvojio pravo i politiku utvrdivši prvo da Vrhovni sud ne bi trebao istraživati određene radnje izvršne grane vlasti koje su diskrecijske i političke prirode. No zatim navodi da postoje određene radnje dužnosnika izvršne vlasti koje potpadaju pod njegov djelokrug. Uklanjajući samo prividno Sud iz područja stranačkih razmirica, Marshall je zapravo definirao određeno područje ''prava'' u kojem Sud ima dužnost usmjeravanja djelovanja saveznih organa vlasti. Pritom je Vrhovnom sudu zapravo dodijelio najistaknutiju ulogu koju u tumačenju Ustava ima neka od tri grane državne vlasti. Formulirajući svoje viđenje odnosa između sudbene i političkih grana vlasti, Marshall je postavio i teorijsku osnovu za izvođenje sudbenog nadzora.
Zanimljivo je istaknuti da sve do 1857. godine Vrhovni sud ni u jednom drugom slučaju nije neki zakon proglasio neustavnim.

Ovo su tri,jedna fali..neki kolega je vec ranije prevodio pa sam spasila..Valjda ce posluziti  :)

aldy21
Posts: 44
Joined: Sun Oct 31, 2010 1:27 am

Odg: PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Post by aldy21 » Wed Sep 19, 2012 11:02 pm

Hvala ti puno,spasila si me...prevod tražim još od prošle godine :D

arijen
Posts: 515
Joined: Sun Nov 29, 2009 10:41 pm

Odg: PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Post by arijen » Mon Sep 24, 2012 1:37 pm

Ako nismo jos polozili ovaj predmet, hoce li biti i naredne godine ili se ukida??

Gabrielle
Posts: 2652
Joined: Tue Oct 27, 2009 9:34 pm

Odg: PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Post by Gabrielle » Mon Sep 24, 2012 3:13 pm

Polagaces ga dok ne polozis :)

aldy21
Posts: 44
Joined: Sun Oct 31, 2010 1:27 am

Odg: PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Post by aldy21 » Wed Sep 26, 2012 5:58 pm

Gabrielle,
Profesionalno pravo obuhvata Zapadnu pravnu tradiciju.Ona se temelji na "2 velika ideološka odvajanja";odvajanje prava i politike,i odvajanje prava i religijske/filozofske tradicije.U Zapadnu tradiciju spadaju zemlje Common Law sistema,zemlje civilnog prava zapadne Evrope,skandinavski pravni sistemi i neki tzv.mješoviti sistemi(Škotska,Južna Afrika,Luizijana,Kvebek).
Političko pravo obuhvata zemlje u  razvoju i zemlje u tranziciji.To su sistemi u kojima pravo i politika ne posjeduju autonomno područje djelovanja.Tu spadaju države Istočne Evrope,Afrike,Latinske Amerike i sl.

9muyke23
Posts: 4
Joined: Sun Aug 16, 2009 10:57 am

Odg: PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Post by 9muyke23 » Thu Sep 27, 2012 2:42 pm

Da li ce ko izaci ispit na ispit u subotu(29.9)?

Da li znate odgovor na pitanje osnovne karakteristike americke prave kultur?

Unaprijed zahvalan

aldy21
Posts: 44
Joined: Sun Oct 31, 2010 1:27 am

Odg: PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Post by aldy21 » Thu Sep 27, 2012 6:08 pm

arijen,
jeli ovo iz presuda dovoljno..?

aldy21
Posts: 44
Joined: Sun Oct 31, 2010 1:27 am

Odg: PFSA: Pravne kulture (izborni predmet)

Post by aldy21 » Thu Sep 27, 2012 8:32 pm

opet ja :happy:
koje je promjene donio zakonik kanonskog prava iz 1983??ako neko zna..hitnooo

Post Reply

Return to “II godina”