PFSA: Ustavno pravo II
Teorije samouprave ima u knjizi 401 str, a ustavno pravo na lokalnu samoupravu mislim da je to ovo na 402 stranici i uce se i ovi podnaslovi jedinice i poslovi tako sam procitala ranije su pisali
Last edited by arijen on 07 Apr 2015, 15:03, edited 1 time in total.
RASPAD MNOGONACIONALNIH FEDERACIJA
Takav je primjer ubrzani raspad komunističkih mnogonacionalnih federacija kao što su Sovjetski Savez, Čehoslovačka i Jugoslavija, čim su nestale vojno-policijske stege koje su ih držale na okupu.
Ono što je bilo zajedničko Sovjetskom Savezu, Čehoslovačkoj i Jugoslaviji je sistem u kojem je vlast komunističke partije, centralizovan i hijerarhijski ustrojene od vrha do dna, bila osnova očuvanja integriteta federativne države, s osloncem na državni aparat prisile i ideologiju.
Unatoč prividu federativne strukture i federativnom ustavu, u sjeni tih institucija djelovao je sistem centralizovanog partijskog nadzora, posebno na pojedinim područjima državne djelatnosti kao što su vojska, policija i planiranje redistribucije dohotka u obliku federalne pomoći pojedinim federalnim jedinicama.
Propašću komunističkih sistema nestalo je mehanizma središnjeg nadzora i tada se pokazala sva nemoć i nedjelotvornost ustavnih ustanova koje nikada nisu stvarno djelovale, i počeo je ubrzani raspad država na njihove sastavne dijelove.
Posebnost razvitka Jugoslavije je u tome što je Ustavnim amandmanima iz 1971. godine, a zatim i Ustavom iz 1974. godine pokušana ograničena federalizacija, odnosno decentralizacija, jačanjem položaja republike i autonomnih pokrajina. Pokušaji, međutim, da se u sklopu uređenja formalno uspostavljenog tim Ustavom, na ustavan način rješavaju sukobi interesa, i usklade iteresi naroda i manjina, nakon 1980. godine, odnosno smrti doživotnog predsjednika Josipa Broza Tita, izabranog temeljem Ustava SFRJ za Predsjednika Republike „bez ograničenja trajanja mandata", čime je nestao snažan federalni centar, pokazali su se neuspješnim.
Glavni je razlog bio što takvo federativno uređenje nikada nije prihvatilo vodstvo Srbije kao najveće federalne jedinice. Nastojanja Hrvatske i Slovenije na reformi federacije u smjeru stvaranja saveza suverenih država, što bi im omogućilo razvitak prema njihovim mogućnostima i stepenu privrednos prosperiteta slomili su se na odbijanju Srbije i Crne Gore, koje su prema formuli, tzv. „autentičnog federalizma" tražile upravo obratno, to jest centralizaciju u federaciji koja bi im omogućila ostvarenje dominacije.
Traženje novog sporazuma, koje je bilo uneseno i u članak 140. Ustava Republike Hrvatske postalo je besmisleno daljnjim rušenjem saveznog Ustava od Srbije, tijekom 1991. godine, tako da su Slovenija i Hrvatska, na temelju plebiscitom, odnosno referendumom donesenih odluka proglasile suverenost i neovisnost.
Na prijedlog da se mirno, sporazumijevanjem, na temelju poštovanja interesa svih, okonča postupak razdruživanja federativne države, odgovoreno je vojnom agresijom i ratom.
Takav je primjer ubrzani raspad komunističkih mnogonacionalnih federacija kao što su Sovjetski Savez, Čehoslovačka i Jugoslavija, čim su nestale vojno-policijske stege koje su ih držale na okupu.
Ono što je bilo zajedničko Sovjetskom Savezu, Čehoslovačkoj i Jugoslaviji je sistem u kojem je vlast komunističke partije, centralizovan i hijerarhijski ustrojene od vrha do dna, bila osnova očuvanja integriteta federativne države, s osloncem na državni aparat prisile i ideologiju.
Unatoč prividu federativne strukture i federativnom ustavu, u sjeni tih institucija djelovao je sistem centralizovanog partijskog nadzora, posebno na pojedinim područjima državne djelatnosti kao što su vojska, policija i planiranje redistribucije dohotka u obliku federalne pomoći pojedinim federalnim jedinicama.
Propašću komunističkih sistema nestalo je mehanizma središnjeg nadzora i tada se pokazala sva nemoć i nedjelotvornost ustavnih ustanova koje nikada nisu stvarno djelovale, i počeo je ubrzani raspad država na njihove sastavne dijelove.
Posebnost razvitka Jugoslavije je u tome što je Ustavnim amandmanima iz 1971. godine, a zatim i Ustavom iz 1974. godine pokušana ograničena federalizacija, odnosno decentralizacija, jačanjem položaja republike i autonomnih pokrajina. Pokušaji, međutim, da se u sklopu uređenja formalno uspostavljenog tim Ustavom, na ustavan način rješavaju sukobi interesa, i usklade iteresi naroda i manjina, nakon 1980. godine, odnosno smrti doživotnog predsjednika Josipa Broza Tita, izabranog temeljem Ustava SFRJ za Predsjednika Republike „bez ograničenja trajanja mandata", čime je nestao snažan federalni centar, pokazali su se neuspješnim.
Glavni je razlog bio što takvo federativno uređenje nikada nije prihvatilo vodstvo Srbije kao najveće federalne jedinice. Nastojanja Hrvatske i Slovenije na reformi federacije u smjeru stvaranja saveza suverenih država, što bi im omogućilo razvitak prema njihovim mogućnostima i stepenu privrednos prosperiteta slomili su se na odbijanju Srbije i Crne Gore, koje su prema formuli, tzv. „autentičnog federalizma" tražile upravo obratno, to jest centralizaciju u federaciji koja bi im omogućila ostvarenje dominacije.
Traženje novog sporazuma, koje je bilo uneseno i u članak 140. Ustava Republike Hrvatske postalo je besmisleno daljnjim rušenjem saveznog Ustava od Srbije, tijekom 1991. godine, tako da su Slovenija i Hrvatska, na temelju plebiscitom, odnosno referendumom donesenih odluka proglasile suverenost i neovisnost.
Na prijedlog da se mirno, sporazumijevanjem, na temelju poštovanja interesa svih, okonča postupak razdruživanja federativne države, odgovoreno je vojnom agresijom i ratom.
-
Takatsuki Sen
- Posts: 287
- Joined: 30 Sep 2012, 04:42
Ima li ko kakve savjete/napomene vezano za polaganje pozitivnog dijela tipa neka potpitanja koja profesor cesto postavlja, ili neka veoma cesta pitanja ili bilo sta drugo?