Je li se izgradnja mira u BiH pretvorila u najobičniji folklor?

Teze koje više ne ulaze u takmičarski dio Debatologije.

Moderator: STUDOMAT

Post Reply
Debatologija
Posts: 594
Joined: Mon Apr 08, 2013 1:34 am

Je li se izgradnja mira u BiH pretvorila u najobičniji folklor?

Post by Debatologija » Mon Jul 18, 2016 9:13 pm

Je li se izgradnja mira u BiH pretvorila u najobičniji folklor?

http://www.bljesak.info/rubrika/vijesti ... rni/163721

Sejla Cajdin
Posts: 18
Joined: Thu Jul 07, 2016 12:04 am

Odg: Je li se izgradnja mira u BiH pretvorila u najobičniji folklor?

Post by Sejla Cajdin » Sun Jul 24, 2016 7:39 pm

Zauzecu afirmacijski  stav i sloziti se sa ovo m tezom da se izgradnja mira u BiH pretvorila u najobičniji folklore.
Nsime, koliko god da u BiH postoji osoba koje se neminomno trude ka napretku u procesu pomirenja tri konstitucionalna naroda, tu su organi na visim pozicijama koji pokusavaju oskrnuti svaki nacin da se postigne mir.
U Bosnu I Hercegovinu se od rata naovamo slilo na desetine milijuna konvertibilnih maraca za razlicite projekte izgradnje mira I povjerenja.Unatoc tome , cetvrt stoljeca nakon rata, međunarodni odnosi jos uvijek nisu na zadovoljavajucoj razini.Naprotiv, puni u predrasuda I nepovjerenja jednih prema drugima.
Svima su puna usta pomirenja, tako da se pokusaj izgradnje mira pretvorio u najobicniji folklore.Svjedocimo uobicajenim procesima viktimizacija kod sve tri nekad zaracene strane.Ratne I postratne događaje svi promatraju iz svog kuta gledanja. Za jedne je netko heroj, Dok za druge zlocinac.Na takvim percepcijama njeguju se kolektivna pamcenja koja se međusobno iskljucuju, kriminaliziraju jedni druge I namecu komplekse kolektivne krivnje.
U izgeadnji mira veliku ulogu imaju poruke koje se salju s obiljezavanja obljetnica ratnih stradanja.Kroz njih mozemo najjasnije vidjeti kako se odvija process međunacionalnog pomirenja I uspostavljanja pomirenja.
Upravo tome svjedoci ovotjedni performans u sredistu Sarajeva, gdje su aktivisti Anti-Dayton skupine postavili instalaciju u obliku Republike Srpske prikazane kao velika masovna grobnica s kostima I ostatcima odjece I obuce.
Borba protiv zaborava, a ne protiv pomirenja
Prilikom postavljanja instalacije na Trgu djece Sarajeva, osnivac Anti-Dayton skupine Nihad Alickovic je istakao kako je ona postavljena u povodu 21. Godisnjice genocida pocinjenog nad Bosnjacima u Srebrenici te da njome zele “istinu I cinjenice iznijeti na ulicu ljudima pred oci, da vide kako izgledaju masovne grobnice, na cemu lezi Republika Srpska, da jednostavno oni ljudi koji nikad nisu posjetili masovnu grobnicu vide kako je to bolno I tesko I kroz sto je prosao masovno bosnjacki narod tijekom agresije”, a o svemu je vise rekao I u razgovoru za Bljesak.info.
-Ovakva instalacija moze kod određenog broja mladih u RS-u rezultirali misljenjem da je ono sto im se predstavlja kao domovina ustvari nesto sto lezi na genocide I da oni to pocnu tako shvacati. Nitko ne trazi niti ocekuje u ovakvom politickom sustavu da se netko javno zrtvuje. Međutim, mozda se I to dogodi da veci broj mladih pozeli skinuti sa sebe teret genocida I urbicida koji sui m nametnuli oni koje mozda I pamte. Dakle, zasto bi netko s osamnaest godina bio nazvan genocidasom u Banjaluci ako on to nije. Također, instalacija oslikava politicko I vojno, pa tako I agresivno stvaranje paratvorevine na genocidan nacin, istice Alickovic u nasem razgovoru.
Uz samu instalaciju masovne grobnice bio je postavljen natpis “Dobrodosli u Republiku Srpsku”, vizualno identican onome kakav imamo priliku vidjeti kada prelazimo iz Federacije BiH u spomenuti entitet. Za organizatore je to “geografsko generaliziranje, odnosno proctor na kojem je opcenito pocinjen genocide, na kojem je iskopano stotine I stotine masovnih grobnica I u kojem se nalaze jos mnoge”.
-Također, ovo je generaliziranje onog sustava koji je stvarao tu genocidom tvorevinu, a nikako generalizirinja svega onoga sto se u njoj nalazi. Nigdje u instalaciji ne pise da je u njoj sve sto postoji genocidno jer bi to bilo izvan pameti, međutim, politika koja negira genocide, presuđeni genocide, je I sama genocidna jer ocito nije svjesna tezine toga. Dakle, ovo je provokacija istinom, provokaija te vlasti zbog koje se netko treba postidjeti I reci- “ Ja s tim nemam nista!”. Uz sve to, naravno, nije nam nikakva namjera poticanje mrznje ili borba protiv pomirenja, vec borba protiv zaborava, porucuje Alickovic.
No, preostali nasi sugovornici, Vojislav Savic, Marijan Knezovic I Nihat Hebibovic, mladi intelektualci iz sva tri konstitutivna naroda, oni pred vkojima je zivot, u ovakvim performansima ne vide nista korisnoga I dobroga, vec, naprotiv, samo daljne otezavanje situacije koje nikako ne void u sretniju sutrasnjicu.
Nedopustivo za jedan glavni grad
-Ova postavka u Sarajevu jasna je poruka određenog dijela sarajevske elite srpskom narodu u Bosni I Hercegovini. Nedopustivo je da u centru necega sto bi trevalo biti glavni grad jedne drzave I svih njezinih građana stoji instalacija koja izravno vrijeđa trecinu njezinog stanovnistva I njezina teritorija.
Jednostavno, ovo nije nacin da se zakoraci u sretniju sutrasnjicu, rekao je za Bljesak.info Vojislav Savic, mladi politolog I clan pokreta Pozitivna Srpska iz Banjaluke.
S njim se slozila I nasa dva sugovornika iz Federacije BiH, koji ovakve projekte vide kao najveci anti-patriotizam kojim se svjesno eliminira I etiketira pola drzave te otezavajucu okolnost za iskreni dijalog o ratu I priznanje krivnje za pocinjene zlocine unutar vlastitog nacionalbnog korpusa.
-Svi znamo sto se dogodilo I to nikada nece biti upitno. No, prikazati polovicu drzave kao masovnu grobnicu zapravo je najveci anti-patriotizam, a dolazi
Upravo od onih koji se najvise kunu Bosnom I Hercegovinom. Na cijelom teritoriju BiH događali su se zlocini, pa bi u najmanju ruku bilo korektno das u pokraj postojece instalacije postavili I instalaciju Federacije kao masovne grobnice. Doljani, Ahmici, Uzdol, Trusina…-to su također mjesta gdje su se događali pokolji, jasno naglasava u razgovoru za Bljesak.info Marijan Knezovic, mladi activist I columnist iz Posusja.
-Ovakva retorika iz Federacije jednostavno otezava bilo kojem Srbinu iz Republike Srpske u dijalogu s nekim svojim sugrađaninom ukazati na zlocine koji su pocinjeni u srpsko ime, dodao je nihat Hebibovic, povjesnicar I novinar, Konjicanin sa sarajevskom adresom.
Analni otvor bosnjackog nacionalizma
Ono sto ih najvise zabrinjava je cinjenica da mnogi, sudeci po medijskim reakcijama, u ovakvim I slicnim performansima I udrugama, u sva tri nacionalna korpusa, vide velike uzore. Slazu se kako je process pomirenja temelj svih pozitivnih promjena u drzavi I da u njemu nikako ne moze biti mjesta za one koji svojim potezima I porukama razgaljuju mase, ozivljavaju stare rane I dodatno potpiruju netrpeljivost.
-Anti-Dayton skupina je analni otvor bosnjackog nacionalizma, koja sa sigurne distance govori o genocide u Srebrenici, pri tome ne vodeci racuna kakvu stetu njihova retorika moze proizvesti kod onih s kojima se toboze solidariziraju. Oni su sebi uzeli za pravo, kako I rekose, naplacivati suze zrtava premda im to nije bilo, niti moglo biti povjereno, istice Hebibovic za Bljesak.info.
-Ako cemo aktiviste Anti-Dayton klijente shvacati kao borce za pomirbu, mozemo odmah potpisati stoljetnu svađu. Proces pomirenja ce poceti kada ne budemo licemjerni, sto je ocito isuvise daleko. Instalacija je uspjela poslati poruku koja je ocito bila cilj, a ona je : “ Do nestanka,vaseg-ili naseg!” , naglasava Knezovic, dok njegov kolega Savic porucuje kako “ne vjeruje kako je sam Alickovic sposoban srociti bilo kakvu slozenu misao o ustavnom uređenju BiH I kako je, zapravo , najveci problem u onima koji stoje iza njega I drze određene poluge moci”.
http://www.bljesak.info/rubrika/vijesti ... rni/163721
"Stalno se negira genocid i šalju ambivalentne poruke. Ali ne može i jedno i drugo. Neophodan je jasan stav. Ovakvo ponašanje je potpuno neprihvatljivo", smatra Biserko. Kako navodi, Beograd je uvijek bio neiskren u odnosu prema genocidu u Srebrenici Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava, komentarišući poruke koje zvaničnici Srbije šalju nakon odluke Organizacionog odbora za obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici da državni vrh Srbije nije poželjan na komemoraciji 11. jula, ističe da je na Beogradu odgovornost da definiše svoj odnos prema Srebrenici.

"Stalno se negira genocid i šalju ambivalentne poruke. Ali ne može i jedno i drugo. Neophodan je jasan stav. Ovakvo ponašanje je potpuno neprihvatljivo", smatra ona. Kako navodi, Beograd je uvijek bio neiskren u odnosu prema genocidu u Srebrenici i ne treba da čude ambivalentne poruke koje dolaze iz Beograda.

"Izjave Aleksandra Vulina da je Beograd uplatio novac Srebrenici su potpuno neprimerene reakcije. Kao da smatraju da se ono što je učinjeno u Srebrenici može platiti. Potpuno je normalno da ljudi u Srebrenici posle izjava koje su se mogle čuti posle incidenta na komemoraciji prošle godine ne žele tamo da vide one koji nemaju jasan stav o tome šta se zapravo dogodilo. I taj jedan korak unapred koji je napravljen je propao posle izjava srpskih zvaničnika i opet smo na početku", ukazuje Biserko. Prema njenim riječima, regionalni odnosi su na niskoj razini i sve što se radi je pod pritiskom EU.

"Čim je nastala ova situacija u Uniji, kod nas se desila reakcija i pokazao se pravi odnos prema BiH i Kosovu. S druge strane, Rusi sve više ohrabruju tu politiku da granice nisu konačne. Vlast sve to koristi za vođenje ambivalentne politike", zaključuje ona.

Uobičajeni folklor u Srbiji, koji čine poricanje genocida i odgovornosti Srbije kao i snishodljive izjave da niko Srbiju neće da gazi, pred obilježavanje godišnjica i sjećanja na zločine počinjene tokom rata 90-ih, i ove godine proizvode funkcioneri vladajućih stranaka u Srbiji. Dok je mandatar Aleksandar Vučić pokušao da smiri strasti izjavom da razumije poruku iz Srebrenice, njegove najbliže stranačke kolege dižu ton, poput potpredsjednika SNS Marka Đurića, koji je od Vučića zatražio da odmah prekine svaku komunikaciju sa bošnjačkim političarima koji ne žele mir i saradnju sa Srbijom jer je za njih dijalog nastavak rata drugim sredstvima. On se nije zaustavio na tome, već je dodao da iza "šovinističkog divljanja" Ćamila Durakovića, načelnika opštine Srebrenica, stoji zvanično Sarajevo.

Na to se nadovezao i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, koji je Durakovićevu izjavu nazvao sramnom, sve podsjećajući da su Vlada i Vučić uložili veliki napor u normalizaciju odnosa u regionu, ocjenjujući da postoje političari koji ne mogu da opstanu bez sukoba već produbljuju konflikte iz prošlosti. Čini se očekivano, reagovao je i ministar Aleksandar Vulin, koji je Durakovića nazvao licemjerom kojem ne smeta Vučić kada od Vlade Srbije dobije pet miliona eura, "ali mu smeta Vučić jer ima hrabrosti da pred najmoćnijim silama svijeta odbije da prizna da su Srbi narod genocida".
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/341 ... a_bih.html
Komentari ispod fotografije dodatno pokazuju užas koji vlada u glavama ljudi koji se potpisuju srpskim imenima. 'Od Bosne do Irana biće mrtvih muslimana', 'Hoćemo još', pa 'Biće još, daće bog da pokoljemo ta g....'...
Fotografija bagera koji kupi ubijene ljude na putu, među kojima ima i civila, objavljena je na FB profilu izvjesnog Bogdana Kostića. Naslov objave je: „Evo kako smo čistili muslimanska g.... u Srebrenici“, piše Patria.

Komentari ispod fotografije dodatno pokazuju užas koji vlada u glavama ljudi koji se potpisuju srpskim imenima. 'Od Bosne do Irana biće mrtvih muslimana', 'Hoćemo još', pa 'Biće još, daće bog da pokoljemo ta g....'...

Ovakva fašistička i rasistička objava na Facebooku, pa neljudski komentari zaslužuju reagiranje tužilaštava.

Premda se na društvenim mrežama, navodno kontrolira javno plasirana riječ, pitanje je kako je moguće da se pred javnost istresu ovolike količine mržnje? Hoće li ovakvi užasi proći nekažnjeno?
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/350 ... imana.html
- Reći ću otvoreno, nisam zadovoljan količinom podrške nekih naših partnera, ali ih razumijem - kazao je prvi potpredsjednik Vlade Hrvatske i lider HDZ-a Tomislav Karamarko u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz", komentirajući izostanak podrške partnera iz Mosta nakon izbijanja afere koju su hrvatski mediji nazvali "Konzultantica". Riječ je o, kako Karamarko kaže, takozvanoj aferi, a tiče se navodnog poslovnog odnosa njegove supruge Ane i prijatelja Josipa Petrovića, savjetnika mađarske naftne kompanije MOL. Naivni Most Stvar bi se, ako su izvještaji hrvatskih kolega tačni, trebala rasplesti upravo danas. Most tvrdi da je većina njegovih zastupnika u Saboru protiv izglasavanja povjerenja Karamarku, iako službeno odluka nije donesena. Špekuliralo se i o navodnom ultimatumu koji je čelnik Mosta Božo Petrov dao Karamarku ponudivši mu da do danas ode sam te da, umjesto njega, HDZ kandidira drugu osobu za novog prvog potpredsjednika Vlade RH. O uzdržanom držanju Mosta nakon izbijanja afere, Karamarko tek kaže: - Gospoda iz Mosta nemaju pretjeranog političkog iskustva, posebno na nacionalnoj razini. Oni su u vlast ušli, rekao bih, prilično poetski, dosta naivno. Mislili su da je teorija isto što i praksa. Kad su doživjeli prva razočaranja, počeli su tražiti krivce oko sebe, umjesto da pogledaju što su sami pogrešno napravili.  Ne možete voditi vlastitu politiku baveći se unutarnjim problemima druge stranke. Isto tako, pokušaj glumljenja moralne vertikale i uzora drugima, prilično je opasan hod po tankom ledu. Za sada kolega Petrov i neki iz Mosta hodaju po tankom rubu međusobne korektnosti i uvažavanja i za to ću zaista imati još jako malo razumijevanja - kazao je Karamarko. Čovjek o kojem se ovih dana najviše priča u Hrvatskoj i regiji, za "Avaz" govori i o svojoj zemlji kao predvodniku regiona i mogućnosti snažnijeg aktiviranja specijalnih veza Federacije BiH i Hrvatske, važnosti širena NATO-a i odnosima među zemljama bivše Jugoslavije. Osvrnuo se i na napade na biskupa Franju Komaricu i izjave Milorada Dodika, ali i komentira optužbe za ustaštvo, te kako će Hrvatska pomoći BiH na putu ka EU.  Ovih dana u bh. entitetu RS provodio se, praktično, linč nad biskupom Franjom Komaricom zbog njegove usporedbe progona Hrvata iz Banje Luke s Blajburgom. Vi ste podržali biskupa Komaricu, koji je jedan od istinskih heroja povratka. Kako komentirate te napade iz RS i zašto ste reagirali?  - Ne smijemo zatvarati oči pred problemom koji postoji. Uvijek je nezahvalno kad neki političar iz Hrvatske komentira stanje u BiH, ali ne smijete zaboraviti da Republika Hrvatska ima obavezu prema Hrvatima u BiH. Koliko su naše dvije države upućene jedna na drugu, govori i povijesna činjenica o slamanju velikosrpske agresije tek kad su naše dvije države počele voditi zajedničke vojne operacije temeljem međunarodnih sporazuma kojima su velike sile bili svjedoci, a iz kojih i danas proizlazi briga Hrvatske za stabilnost i suverenost BiH.  Oni koji ne žele samostalnu i cjelovitu BiH, najprije krenu s optužbama Republike Hrvatske za navodnu podjelu države i za miješanja u unutarnje stvari. Pri tome se pazi da se ne spomene činjenica kako je baš Hrvatska među prvima priznala cjelovitost i suverenost BiH. Dakle, sve što Hrvatska politički zastupa kad je u pitanju BiH, ne ide u prilog onome što danas jest Republika Srpska i što se u RS događa. Posebno zabrinjava činjenica što u RS i danas odbijaju priznati genocid koji je počinjen u Srebrenici, što odbijaju prihvatiti odgovornost za ratne zločine.  To je trajna prepreka stabilnosti BiH, države u kojoj živi veliki broj Hrvata, s kojom Republika Hrvatska ima prilično dugu granicu i kroz koju prolaze neki, za nas vrlo važni prometni koridori. To što biskup Komarica radi trebao bi podržati svaki političar kojem je mir prioritet u vođenju politike. Ako netko staje na put pokušaju povratka ljudi u njihove domove, onda usporedba s Blajburgom i nije pretjerana.  Strateške veze S druge strane, predsjednik RS Milorad Dodik kazao je da Vi potičete proustašku politiku koja je u Jasenovac odvela 500.000 Srba. Vaš komentar?  - Zaista je nevjerojatno i licemjerno da netko poput Milorada Dodika, tko negira genocid u Srebrenici, javno bilo kome dijeli lekcije. Pa Srebrenica se dogodila praktično jučer, a on nam danas govori kakve bi odnose trebali voditi.  Njegova retorika ne pridonosi ničem drugom nego relativiziranju srpskih zločina u BiH i Hrvatskoj, a Hrvatsku konstantno pokušava dovesti u vezu s ustaškim režimom. To tako neće ići. Opet mogu ponoviti i da, ako se Milorad Dodik želi zaista posvetiti razvoju ozbiljnog dijaloga, neka prestane dovoditi u pitanje istinu o stradanju Hrvata i Bošnjaka u dijelu BiH kojem je on danas na čelu. Kako vidite odnose između BiH i Hrvatske? Koliko ste zadovoljni i u kojem bi smjeru oni trebali ići, prema Vama? Često dolazite u BiH.  - Naše dvije države strateški su povezane na više područja. Već sam spomenuo da kroz BiH prolaze neki za nas vrlo značajni prometni pravci. Postoji velika povezanost naših gospodarskih subjekata. Mislim da mogućnosti kulturne suradnje nisu ni izbliza iskorištene. Nisam zadovoljan razinom dosadašnje suradnje i vjerujem da ona može biti znatno bolja. BiH je, na neki način, zagrljena Hrvatskom na strani koja gleda prema Europi. U Europskoj uniji postoje znatna sredstva koja potiču aktivnosti država članica u prekograničnoj suradnji s onima koje to nisu. To može biti prilika za obje države.  Hrvatska kao jamac Može li Hrvatska i na koji način pomoći bržim evropskim integracijama BiH u EU? Više hrvatskih dužnosnika jasno je kazalo da je interes Hrvatske ulazak BiH u EU, što prije.  - Hrvatska na tom području može pružiti veliku pomoć, ali osnovni preduvjet je postojanje jasno izražene volje nositelja vlasti u BiH. Mi želimo da BiH dođe u društvo država članica EU i da imamo isti pravni okvir kojeg ćemo se držati.  Dakle, Hrvatska može jako pomoći svojim iskustvom, možemo svoje stručnjake, pa čak i cijele timove, staviti na raspolaganje u pripremi pravnog okvira, možemo ustupiti prijevode pravne stečevine EU bez kojih je nemoguće obaviti sve što je potrebno u pristupnom procesu. Možemo i želimo pomoći, a zauzvrat tražimo samo iskreno političko partnerstvo i istinsku orijentiranost cijele BiH europskim vrijednostima.  Dejtonski sporazum dao je Srbiji i Hrvatskoj da mogu uspostaviti specijalne veze s entitetima. Razmišlja li Hrvatska u smislu snažnijeg obnavljanja tih veza sa FBiH, o čemu se ponekad govori u javnosti?  - Mi smo u Republici Hrvatskoj otvoreni za sve vrste suradnje koja će BiH voditi na put u Europsku uniju. Dok se to ne dogodi, tražimo da se poštuju preuzete međunarodne obveze i da se Hrvatima u BiH osigura potpuna ravnopravnost i uvažavanje činjenice da su konstitutivni narod. Dakle, Hrvati moraju u svemu biti ravnopravni s ostala dva konstitutivna naroda i tu nitko ne smije računati da će nešto značiti to što su Hrvati najmalobrojniji. To potpisani međunarodni dokumenti kojima je i Hrvatska jamac, nigdje ne spominju kao važni faktor u provedbi potpisanoga.
Mislim da bi za cijelu BiH, a posebno za Federaciju BiH, bilo dobro jačanje gospodarskih, kulturnih i političkih veza s Hrvatskom. Mi smo spremni na to temeljem pravne stečevine EU koju smo preuzeli i koju moramo poštovati. Konačno, Hrvatska s Federacijom Bosne i Hercegovine ima potpisan i Ugovor o posebnim odnosima za koji smatram da se zaista može kvalitetnije koristiti i primjenjivati. Vlada u kojoj sam član sasvim sigurno će intenzivno raditi na tome.
BiH mora u NATO
Koliko je, prema Vama, važno da se NATO širi u regiji, u BiH, primjerice, i da njegova pozicija jača radi šire stabilnosti?
- NATO je neosporni faktor mira i stabilnosti u svim državama članicama, odnosno u svim dijelovima svijeta u kojima se vijori zastava saveza. NATO nije samo vojni savez. Riječ je, prije svega, o političkom udruživanju kojem je cilj obrana modernih demokratskih vrijednosti i mira. Taj savez danas nema alternativu. Bilo bi vrlo važno da BiH postane članicom NATO saveza zbog nekoliko stvari.
U procesu priprema za članstvo BiH bi uz pomoć drugih prošla kroz prilagodbu NATO standardima, što se ne odnosi samo na djelovanje i ustroj vojske nego i na političku razinu. Nakon što bi postala članicom NATO saveza, BiH bi bila potpuno sigurna država od bilo kakve vanjske ugroženosti ili unutarnje prijetnje. Za Hrvatsku bi to bilo vrlo poželjno, jer bismo u susjedstvu imali državu u kojoj je mir garantiran istim standardima koje i mi imamo.
Žele me politički eliminirati, zato brutalno napadaju moju obitelj
Posljednjih dana Hrvatsku potresa afera o Vašem, navodnom, sukobu interesa zbog poslovnog odnosa između Vaše supruge Ane i prijatelja Josipa Petrovića, savjetnika mađarske naftne kompanije MOL. Šta je istina o toj aferi?
- Malo ću vas ispraviti, radi se o takozvanoj aferi. A takvom je mogu okarakterizirati jer za nju nema baš nikakvog temelja, s obzirom na to da se temelji na suradnji dvije privatne tvrtke, jedna od kojih je tvrtka moje supruge, a koja je započela prije nego sam uopće postao predsjednik HDZ-a, a završila istog trenutka kad je bilo jasno da ću postati član Vlade. Jasno mi je da se moji politički protivnici služe svim sredstvima da mi politički naštete, ali u ovom slučaju su prešli svaku granicu svakog dobrog ukusa i običaja korektnog ponašanja i počeli brutalno napadati moju obitelj.
Za to postoji samo jedan razlog, a to je moje mišljenje i stav o INA-i u kojem jasno zastupam pozicije nacionalnih interesa Hrvatske, a na koje kao građanin Hrvatske i  konačno političar, imam svako pravo. Od trenutka kad sam javno artikulirao svoj stav o INA-i, to se nekim interesnim skupinama nije svidjelo i počeli su brutalno izmišljanje afera i napadi na moju obitelj. Razumijem da oporba i moji politički protivnici žele napraviti štetu, ali očito da im, nakon što su pokazali da ne znaju upravljati državom, preostaje jedino ovakav prljavi način političke borbe.
Iz SDP-a Hrvatske zatražili su Vaš opoziv, dok njihov partijski šef Zoran Milanović u više navrata govori da ste Vi već trebali podnijeti ostavku. Vaš komentar?
- Iz SDP-a tvrde da su spremni preuzeti vlast, a prije pola godine građani su im uskratili povjerenje. U četvrtstoljetnoj hrvatskoj povijesti oni su dvaput dolazili na vlast i svaki put iza njih je ostala katastrofa koja se dugo popravljala. Oba puta su nam ostavili povećanje nezaposlenosti i inozemnog zaduživanja te pad proizvodnje i životnog standarda. Mislim da su i sami svjesni kako su građani ove države umorni od njihovog neznanja i nesposobnosti. Ipak, moraju nekako opravdati svoje plaće koje primaju zbog bavljenja politikom.
Nažalost, umjesto da nam budu konstruktivna oporba koja će nas svojim radom i prijedlozima tjerati da budemo još bolji, oni žrtvuju budućnost cijele države stvaranjem umjetnih afera u kojima već tjednima napadaju moju obitelj. Oni svjesno nastoje paralizirati politički sustav ne bi li se vratili na vlast i nastavili zemlju voditi u socijalnu i gospodarsku katastrofu, što mi sad s teškom mukom zaustavljamo i nastojimo preokrenuti trendove.
Iako su sada samo navodne HDZ-ove afere u prvom planu, nije ni SDP baš lišen svojih afera i problema. Vaš komentar?
- Pa SDP-ovih afera su puni mediji prošle četiri godine. Pa, praktično, svaki drugi član njihove vlade bio je i službeno u sukobu interesa, pola ministara iz bivše vlade otišlo je prije kraja svojih mandata zbog raznoraznih nečasnih poslova, a neke državne institucije, poput Porezne uprave, doslovce su koristili kao sredstvo za eliminaciju političkih protivnika.
Prije svega nekoliko tjedana mediji su bili prepuni afere s remontom hrvatskih borbenih zrakoplova MIG, što je ne samo kriminal nego doslovce izdaja nacionalnih interesa. Konačno, posljednja u nizu sramota i šteta koje je SDP napravio Hrvatskoj jeste odluka Europske komisije koja je Hrvatskoj blokirala 1,23 milijarde kuna poticaja za poljoprivredu zbog sumnji u nepravilnosti i pogodovanja.
Zar nakon takve štete oni imaju obraza prigovarati bilo kome drugome? Budite bez brige, SDP-ove afere i šteta koju su činili za vrijeme svog mandata itekako će izaći na svjetlo dana.
Ne isključujem ni tužbe
Šta ako se na kraju dokaže da ste potpuno nevini bili inkriminirani, hoćete li pokrenuti tužbe protiv onih koji su iznijeli ovakve informacije u javnost?
- U ovom trenutku ne razmišljam o tužbama, iako je i to uvijek otvorena mogućnost. Siguran sam da će se vrlo brzo pokazati kako moju obitelj i mene potpuno neutemeljeno napadaju, i to zbog jeftinih političkih poena. No, najrelevantniji sud onima koji to čine bit će kad im građani na izborima presude zbog ovakvog načina vođenja političke borbe.
Mi jesmo politički lideri u regiji
Ima li Hrvatska spremnost i na koji način da bude neka vrsta predvodnika u regionu. I sami znate da su u međunarodnim krugovima, posebno iz Amerike, bili zainteresirani za takvu vrstu pristupa. Vaš komentar?
- Mi jesmo politički lideri u regiji, ali ne vidimo potrebu da to stalno naglašavamo i ističemo. Naša uloga nije u tome da nekoga tjeramo ili prisiljavamo da nam se pridruži i da slijedi naš politički put. Mi želimo ponuditi našu otvorenost za suradnju, a unutarnja stvar svake države je hoće li to prihvatiti ili ne. Mi smo spremni biti poveznica prema EU državama iz našeg okruženja, ali i prema SAD-u, kojeg smatram izrazito važnim hrvatskim vanjskopolitičkim strateškim partnerom. 
Srbija mora odustati od političke dvoličnosti
Kako vidite odnose u regionu? U situaciji smo globalnih gibanja, od jačanja desnice do migrantske krize. U Srbiji je na snazi načelna proevropska politika koju predvodi premijer Vučić, ali su tu i dalje jako prisutni i nacionalistička retorika i političari tipa Šešelja koji su u čak i u parlamentu. Pri tome je sve jači i proruski faktor. Kako gledate na sve te izazove?
- Mi se nalazimo u vremenu velikog globalnog preslagivanja koje je definirano i promjenama u svjetskoj energetskoj politici. Uvijek su naše države u povijesti civilizacije bile na važnim strateškim pravcima. Tako je i danas. Nažalost, međusobni odnosi velikih sila stagniraju, što za male države nikad nije dobro. Republika Hrvatska ima jasnu politiku. Mi smo članica Europske unije i NATO saveza, a naš je važan partner SAD. U politici koju smo mi odabrali, dosljednost je vrlo važna. Žao mi je što naši susjedi iz Srbije, kad se nađu pred zidom, počinju druge optuživati da blokiraju njihov put u EU. To nije točno. Oni moraju shvatiti kako težnja velikih sila da Srbija bude pod njihovim utjecajem nije tolika da bi Srbiji omogućila političku dvoličnost. Oni će se brzo morati opredijeliti žele li uistinu biti dio moderne Europe.
Pričom o ustaštvu žele destabilizirati Hrvatsku
Nevezano za Dodika, svjesni ste da je HDZ često bio na meti prigovora iz dijela EU, raznih domaćih i stranih udruženja i organizacija, u pogledu prešutne reafirmacije ustaštva i njegovih relikta. Postoji li u hrvatskoj tzv. bauk ustaštva?
- Više puta sam se ogradio od svake vrte radikalizma i totalitarizma. No, neki to, jednostavno, ne žele čuti. Priče o ustašizaciji hrvatskog društva dio su planova za destabilizaciju Republike Hrvatske, a one su posebno potencirane nakon promjene vlasti. Pogledajte samo političku opredijeljenost pojedinaca, ali i cijelih udruga koje potenciraju te priče. Krimen ministra Hasanbegovića očito se ogleda kroz dvije stvari. Prvo, on je odličan povjesničar koji vješto razotkriva povijesnu činjenicu da antifašizam i komunizam nisu isto.
Drugo, ministar Hasanbegović od prvog je dana počeo uvoditi reda u financiranje rada nevladinih udruga koje su u mandatu prethodne vlasti bile pod izravnim utjecajem politike. Tamo je bilo masovnog sukoba interesa, kršenja zakona i puno nereda. U povjerenstvu koje je dijelilo novac udrugama sjedili su šefovi tih udruga ili urednici portala koji su dobivali novac. Pravila kažu da oni trebaju biti neovisni o vlasti. Sad kada im je zatvoren dotok novca koji im ne pripada, oni dižu glas o ustašizaciji društva. Valjda smatraju da je to optužba koja uvijek u svijetu izazove pozornost.
http://www.avaz.ba/clanak/238106/karama ... fyeEa.dpuf
U američkom Institutu za mir u Washingtonu održana je debata o poštivanju ljudskih prava, povratku izbjeglica i ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini. Ova se debata poklapa sa zbivanjima u bosanskohercegovačkom parlamentu gdje se odvija žestoka rasprava o tome usvojiti ustavne promjene ili ne?
Govornici u Institutu za mir, čiji stručnjaci pomažu političarima u Bosni i Hercegovini da provedu ustavne reforme, bili su Mirsad Kebo, savezni ministar za ljudska prava i izbjeglice, te Donald Hays, stručnjak Instituta za mir i negdašnji zamjenik Visokog medjunarodnog predstavnika za BiH. Središnja tema njihovih istupa bile su, ipak, ustavne promjene.
Donald Hays na ustavnim promjenama radi s BH političarima već više od godinu dana i kaže da se u toj zemlji moraju provesti promjene, poput prve faze ustavnih promjena koja treba ojačati državnu strukturu:
"Dio problema o čemu se danas raspravlja u parlamentu nisu ustavne promjene…nego vjeruju li političke stranke jedne drugima i žele li one doista učinkovitu Vladu i žele li živjeti zajedno na zajedničkoj teritoriji? Tužno je to da većina stanovništva želi živjeti zajedno, a da političari žele čvrsto održati – segregaciju! Te se barijere trebaju probiti i tako probati riješiti pitanje povjerenja."
Mirsad Kebo je takodjer govorio o ustavnim promjenama istaknuvši da njih podržavaju i Europska Unija i Sjedinjene Američke Države:
"Imamo tešku raspravu na parlamentu…imamo one koji su za prvu fazu ustavnih promjena koje su po meni ključne, odlučujuće za dalji iskorak za demokratski razvoj u BiH, približavanju Europskoj uniji i europskim standardima i one, koje doista ne razumijem, koji se protive, koji žele da se zadrži postojeće stanje , a ne nude ništa novo!"
Govoreći i povratku izbjeglica i ljudskim pravima ministar Kebo je rekao da u Bosni i Hercegovini ljudi teško žive, ali da se proces povratka nastavlja i 10 godina nakon okončanja rata. Posebno je naglasio potrebu povratka izbjeglih Hrvata iz BiH:
"Jedno od jako važnih pitanja je i definitivan povratak bosanskohercegovačkih Hrvata na svoja ognjišta koje aktualiziraju hrvatski političari i katolička crkva. Ovom se problemu mora posvetiti posebnu pozornost kako bi se eliminirale posljedice dosadašnje politike. Treba ubrzati gospodarski razvoj, povećati uposlenost i produktivnost, ekonomija BiH mora se približiti gospodarstvu Republike Hrvatske, kako bi se zaustavio odlazak hrvatskog stanovništva i uvjerio veliki broj Hrvata da se mogu i trebaju vratiti u Bosnu i Hercegovinu."
I za kraj zanimljiva informacija da ministar za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH Mirsad Kebo uz sebe ima 24-satnu pratnju tjelohranitelja što i nije baš uobičajena pojava. Medjutim, razlog su njegovi javni istupi protiv islamskih militanata i terorista, poput glasovitog Abu Hamze, koji su svojedobno dobili BiH državljanstvo, a koji su uključeni u terorističke organizacije povezane s al-Qaidom.
http://ba.voanews.com/a/a-37-2006-04-26 ... 63946.html
Beograd je uvek bio neiskren u odnosu prema genocidu u Srebrenici i ne treba da čude ambivalentne poruke koje dolaze iz Beograda, kao ni reakcija ljudi u Srebrenici, kaže za Danas Sonja Biserko.
Predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava, komentarišući poruke koje zvaničnici Srbije šalju nakon odluke Organizacionog odbora za obeležavanje godišnjice genocida u Srebrenici da državni vrh Srbije nije poželjan na komemoraciji 11. jula, ističe da je na Beogradu odgovornost da definiše svoj odnos prema Srebrenici.
"Stalno se negira genocid i šalju ambivalentne poruke. Ali ne može i jedno i drugo. Neophodan je jasan stav. Ovakvo ponašanje je potpuno neprihvatljivo", smatra ona. Kako navodi, Beograd je uvek bio neiskren u odnosu prema genocidu u Srebrenici i ne treba da čude ambivalentne poruke koje dolaze iz Beograda.
"Izjave Aleksandra Vulina da je Beograd uplatio novac Srebrenici su potpuno neprimerene reakcije. Kao da smatraju da se ono što je učinjeno u Srebrenici može platiti. Potpuno je normalno da ljudi u Srebrenici posle izjava koje su se mogle čuti posle incidenta na komemoraciji prošle godine ne žele tamo da vide one koji nemaju jasan stav o tome šta se zapravo dogodilo. I taj jedan korak unapred koji je napravljen je propao posle izjava srpskih zvaničnika i opet smo na početku", ukazuje Biserko. Prema njenim rečima, regionalni odnosi su na niskoj razini i sve što se radi je pod pritiskom EU.
"Čim je nastala ova situacija u Uniji, kod nas se desila reakcija i pokazao se pravi odnos prema BiH i Kosovu. S druge strane, Rusi sve više ohrabruju tu politiku da granice nisu konačne. Vlast sve to koristi za vođenje ambivalentne politike", zaključuje ona.
Uobičajeni folklor u Srbiji, koji čine poricanje genocida i odgovornosti Srbije kao i snishodljive izjave da niko Srbije uneće da gazi, pred obeležavanje godišnjica i sećanja na zločine počinjene tokom rata 90-ih, i ove godine proizvode funkcioneri vladajućih stranaka. Dok je mandatar Aleksandar Vučić pokušao da smiri strasti izjavom da razume poruku iz Srebrenice, njegove najbliže stranačke kolege dižu ton, poput potpredsednika SNS Marka Đurića, koji je od Vučića zatražio da odmah prekine svaku komunikaciju sa bošnjačkim političarima koji ne žele mir i saradnju sa Srbijom jer je za njih dijalog nastavak rata drugim sredstvima. On se nije zaustavio na tome, već je dodao da iza "šovinističkog divljanja" Ćamila Durakovića, načelnika opštine Srebrenica, stoji zvanično Sarajevo.
Na to se nastavio i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, koji je Durakovićevu izjavu nazvao sramnom sve podsećajući da su Vlada i Vučić uložili veliki napor u normalizaciju odnosa u regionu, ocenjujući da postoje političari koji ne mogu da opstanu bez sukoba već produbljuju konflikte iz prošlosti. Čini se očekivano, reagovao je i ministar Aleksandar Vulin, koji je Durakovića nazvao licemerom kojem ne smeta Vučić kada od Vlade Srbije dobije pet miliona evra, "ali mu smeta Vučić jer ima hrabrosti da pred najmoćnijim silama sveta odbije da prizna da su Srbi narod genocida".
U mandatarovom kabinetu juče nismo dobili odgovore na pitanja hoće li Đurićev predlog o prekidu odnosa sa BiH biti prihvaćen, šta ovakve izjave znače i da li se Vučić ovih dana čuo sa nekim od predstavnika BiH.

Vučić je juče u izjavi za list Alo poručio da želi najbolje moguće odnose sa Bosnom, ali da nikome neće dozvoliti da gazi Srbiju, što ukazuje da se politika toplo-hladno prema regionu nastavlja.


Gojković u Moskvi
Moskva - Predsednica Skupštine Srbije Maja Gojković preuzela je juče u Moskvi šestomesečno predsedavanje Parlamentarnoj skupštini Crnomorske ekonomske saradnje (PS CES) od predsednika Državne dume Rusije Sergeja Nariškina, pa će parlament Srbije biti domaćin Generalnoj skupštini PS CES u novembru. Gojković se na marginama skupa susrela sa Nariškinom, koji je izjavio da Moskva ceni činjenicu da se Srbija nije pridružila sankcijama Zapada prema Rusiji. Najavljeno je da skupu ove organizacije u Sočiju treba da prisustvuje i Ivica Dačić.
Da li je Hrvatska merilo
Ivica Dačić zaključio je juče da Srbiju ne blokira Hrvatska nego Brisel. Niko ne može ubediti da cela EU nije uticajnija od Hrvatske, upozorio je Dačić. Ako će Hrvatska kao zemlja koja je počinila genocid nad Srbima, u kojoj se još prolama fašistički pozdrav, koja je proterala više od 200.000 Srba u akciji Oluja vršeći etničko čišćenje, biti merilo za ulazak u EU, onda se sa pravom postavlja pitanje idemo li u pravom smeru, upitao je Dačić.
Zagreb podiže zid?
MUP Srbije saopštio je da od MUP Hrvatske nije zvaničnim putem stiglo nikakvo obaveštenje o razlozima zatvaranja graničnog prelaza Bezdan - Batina u sredu uveče. Prethodno hrvatski mediji preneli su da Hrvatska podiže ogradu na ovom prelazu, odnosno da je to prvi put da tako nešto preduzima protiv susedne države. Mediji su javili da je prelaz u sredu bio zatvoren zbog pokušaja grupe migranata da iz Srbije pređu u Hrvatsku.
http://www.danas.rs/politika.56.html?ne ... ZrCKz.dpuf
Na temelju Daytona političari u Bosni i Hercegovini ne mogu postići nikakav dogovor, rekao je Franjo Topić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, u svom obraćanju na međunarodnpj konferenciji “Jugoistočna Europa pred vratima Europske unije – Izazovi za Bosnu i Hercegovinu”, koja se u organizaciji Paneuropske unije BiH održava u Međugorju.
“Nisam od onih koji prebacuju probleme na druge, ali je već pomalo zamorno da nam međunarodna zajednica ponavlja da se mi sami, odnosno političari, oni koji odlučuju, trebaju dogovoriti. To nije moguće. Nije se moguće na osnovu Daytona dogovoriti. To je ovih 15 godina i pokazalo”, rekao je Topić, istupajući kao počasni predsjednik Paneuropske unije BiH.
Istaknuo je da je dgovornost prije svega na domaćim dužnosnicima, ali, kako je kazao, također i na međunarodnoj zajednici.
“Međunarodna zajednica je bila ključni projektant ovog projekta koji se zove ‘daytonska BiH’ i zato ima svu odgovornost. Mislim da bi bilo dobro da Bosnu i Hercegovinu Europska unija ‘uzme’ ovakvu kakva jeste, jer, kako do sada stvari stoje, naši se političari naprosto neće, a najčešće ne žele dogovoriti. Volio bih da nas Europska unija ‘uzme’ 2014. godine. Kad dođemo u Europsku uniju onda ćemo se morati ponašati po pravilima EU, što je jako važno, jer po mom sudu nije moguć mir u Europi bez mirne BiH”, kazao je Topić.
On je preporučio da se na predstojećim izborima ne biraju oni koji su protiv ulaska u EU, a pogotovo oni koji su protiv ulaska u NATO.
“Apeliram da BiH što prije uđe u NATO, jer barem ćemo biti sigurni da neće biti novoga rata, a sve ostalo je onda manje važno. S ovim mislima želim uspješan rad ovoj našoj konferenciji”, poručio je Topić.
http://www.hrvatska-rijec.com/topic-na- ... v-dogovor/
Kada budu utvrdili i dokazali da je zločinac, pa me neko uveri, ja ću možda promeniti svoje mišljenje, rekla je funkcionerka SNS
BEOGRAD - , Potpredsednica SNS Jorgovanka Tabaković rekla je sinoć da istina o Srebrenici još nije istražena, da je  general Ratko Mladić jedna tragična figura i  da je  bio dobar srpski vojnik.
Tabakovićeva je za  TV B92 rekla da je Mladić  bio "pošten srpski vojnik i samim tim i heroj".

"Kada budu utvrdili i dokazali da je zločinac, pa me neko uveri, ja ću možda promeniti svoje mišljenje",  rekla je Tabakovićeva.
http://www.kurir.rs/jorgovanka-tabakovi ... nak-179302
U kući Fazile Efendić okupljene majke Srebrenice u srijedu su pratile suđenje Ratku Mladiću. Njegova je vojska ubila njihove porodice i ostavila ih bez muške djece.
„Ovo mi je sve - ovaj papir, eto", pokazuje Srebreničanka Šuhra Malić sliku svojih ubijenih sinova.
Kako je iz Srebrenice izvijestila reporterka Al Jazeere Nadina Maličbegović, žene Srebrenice danas nemaju volje za životom, niti vjere u pravdu.
Smrt nevinih
Dok Srebreničanke prate prijenos suđenja Mladiću u Hagu, Malić predlaže da mu se sudi u Srebrenici.
„Da gledate polje bijelih nišana. Ono su i naša preduzeća i naši svatovi i sinovi i unuci. Sve u onom kamenu, poredano je u bijelim nišanima. Ovo je bolno i teško. Svaka ova majka, kada dođe tamo... Ne mogu više, sine", kazuje Malić kroz suze.
Efendić smatra da bi svaka kazna ispod 100 godina „bila preblaga kazna za monstruma koji je mogao gledati i naređivati da se naša nevina djeca ubijaju".
Jula 1995. godine, Ratko Mladić došao je u Srebrenicu, tada zaštićenu zonu Ujedinjenih naroda.
Dvanaestogodišnjem dječaku Izudinu Aliću poklonio je čokoladu.
Alić se danas prisjeća kako je poslije slatkog okusa čokolade saznao da su mu ubili oca.
„Ja sam bio među tom djecom. On me pitao kako se zovem. Ja sam odgovorio 'Izudin Alić'. On me potapšao po licu. Malo se toga sjećam", kazao je Alić za Al Jazeeru.
„Volio bih da ga kazne. Da ne umre i da se nešto ne desi. Svi bismo to voljeli."
Pravda je daleko
Kako je izvijestila Maličbegović, nada da će pronaći kosti svojih najbližih i dostojanstveno ih ukopati, srebrenička je svakodnevnica.
Srebreničani žive od 11. jula do 11. jula.
Ni Hanifa Đogaz nije izuzetak. Mladićevi vojnici ubili su joj dvojicu sinova, kćerku i supruga.
„Sve s njima pričam u snu. Kad se probudim, moje djece nema. Onda nastavim plakati. Toliko mi je teško kad ih nema oko mene", kazuje Đogaz.
Ratko Mladić suočen je s optužnicom za najteže zločine, ali Đogaz kaže da je pravda daleko i da njenu djecu ništa ne može vratiti. Sretna je samo što zna gdje su ukopani.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/pr ... lih-nisana

acomatic
Posts: 71
Joined: Sat Sep 26, 2015 6:34 pm

Odg: Je li se izgradnja mira u BiH pretvorila u najobičniji folklor?

Post by acomatic » Sun Jul 24, 2016 9:28 pm

Takodje zauzimam afirmacijski stav u odbrani ove teze jer da se ovaj problem nije shvaćen kao folklor, imali bismo napretka mnogo ranije.

Miodrag Živanović, ugledni profesor s Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci, trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini naziva političkim autizmom. Po njemu, građani Bosne i Hercegovine su u rezignaciji. Paradoks je, kaže, da najveću hajku vode penzioneri, a mladi ne žele da se izbore za ono što im pripada. Naprotiv, žele što prije napustiti granice ove zemlje. Smatra da bi Bosna i Hercegovina mogla postati zemlja bez ljudi, ali i da je raskol među građanima danas veći nego u ratnim godinama. Rat koji je u Bosni i Hercegovini završen 1995. godine ostavio je velike rane na njenom tkivu, kako u društveno-socijalnom tako i u ekonomskom, privrednom, obrazovnom i svakom drugom smislu.

Tako razorena, smogla bi snage da se otrgne iz pepela i zasja punim sjajem, poput njenih današnjih Zmajeva, da je u tome ne sprečavaju oni drugi, kukavice na političkom terenu, koji najviše uživaju u njenim blagodatima tako što produbljuju te rane i ne daju im da zacijele. Nju, koja je svoj narod i u najtežim vremenima mogla održati sitim, danas su učinili besperspektivnom i poligonom napaćenog naroda s kojeg stasavajuće generacije mladih žele “glavom bez obzira” pobjeći u bijeli svijet, gonjeni “trbuhom za kruhom”.

Apsurd je da je najviše vole njeni najsiromašniji i najudaljeniji građani. A oni, takvi, trenutnu političku elitu ne zanimaju. Ne interesira tu jedinu elitu ni stvarno stanje u kojem se oni nalaze. Zbog toga, Bosanci i Hercegovci unutar granica dva entiteta i distrikta, nalaze se u beznadežnoj situaciji.


Kako biste općenito ocijenili trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, posmatrano s političkog i socijalnog stanovišta?

U političkom smislu u Bosni i Hercegovini na djelu je politički autizam. Dakle, gotovo apsolutna odvojenost politike i političkih elita od života, a time i od interesa ovdašnjih ljudi i naroda. Ponovit ću nešto što sam davno napisao: 'Naši narodi nikad nisu živjeli lošije nego pod vlašću vlastitih nacionalno-političkih elita'. Primjeri za to su toliko brojni i toliko drastični da ih nije potrebno ni navoditi.

Dakako, pošto cijelo to rastakanje života traje doista dugo, prosječno stanje društvene svijesti može se označiti kao opća rezignacija, kao beznađe. Sve veći broj ljudi, posebno stručnjaka i mladih, odlazi iz Bosne i Hercegovine, tako da je odliv socijalnog kapitala možda najveća blokada izgradnje kakve-takve budućnosti naše zemlje. Ovo je drugi talas emigracije, samo što sad naši ljudi odlaze, ne zbog onoga što je svojevremeno donio rat, već zbog onoga što im je, možda na tragičniji način, donio mir. U bliskoj budućnosti može nam se dogoditi da napravimo državu te da počnemo uređivati temeljne društvene odnose, ali nisam siguran hoće li u toj državi tada biti ljudi.


U posljednje vrijeme stječe se dojam kao da nas je ovdje zahvatio neki politički sindrom. Čak i mladi više komentiraju poteze pojedinaca iz političke elite. Je li politika previše navaljena na pleća naroda?

Ne bih se mogao u cijelosti složiti s takvom konstatacijom. Smatram da je situacija upravo obrnuta: naime, istraživanja koja su rađena kod nas u proteklih desetak godina pokazuju da je stepen socijalne isključenosti izuzetno visok, te da smo po tome u evropskom vrhu. Naši ljudi su isključeni iz sfere rada, jer je nezaposlenost tolika da je praktično razorila društveno tkivo. Isključeni su i iz obrazovanja i zadovoljavanja obrazovnih potreba, pošto je ovo područje ostalo daleko od savremenih tokova i daleko od stvarnih ljudskih interesa.

Naravno, posebno je visok stepen isključenosti građana iz centara političkog odlučivanja, iz kojeg su isključene čak i institucije sistema. Jer, u parlamentima i u vladama odlučuje se o nečem što je unaprijed odlučeno i to u onim najužim partijskim krugovima ili samovoljom partijskih lidera. Nije ni važno postoji li dva, tri, pet ili sedam ljudi koji odlučuju o našoj sadašnjosti i budućnosti, u svakom slučaju riječ je o enormno uskoj društvenoj grupi. Prema tome, ako nam se čini da obični ljudi, uključujući i mlade, ponekad previše razgovaraju o politici i pojedincima iz političkih elita, to jednostavno nije važno jer se, nažalost, bave nečim na šta ne mogu nimalo utjecati.


Često se čini da domaću političku elitu ne interesira totalno loša ekonomska situacija u zemlji. Čulo se i da pojedinci kažu da ne treba obraćati pažnju na “sirotinju i bijedu” jer je to pošast svakog društva, čega će uvijek biti, a da treba ustrajavati na “državnosti”. Smatrate li da su oni sposobni graditi tu državnost i da im je stalo do napretka onih koji bi u toj državi živjeli?

Već sam spomenuo politički autizam, dakle, politiku koja je odvojena od života i usmjerena samo na zadovoljavanje ličnih interesa vlastodržaca, najčešće u takozvanoj “sivoj sferi ekonomije”. Dakle, korupcijom i organiziranim kriminalom. To je jedino područje na kojem vlasti “insistiraju”, a priče o izgradnji države su tek prazne fraze. Zašto bi neko mijenjao postojeće stanje ako mu je ovakvo odlično?!


Dokle će to građani trpjeti?

Znamo koliko traje ovo trpljenje, a čini mi se da će trajati još duže. I to najmanje iz dva razloga. Prvo, zbog toga što se već dvadeset godina uspješno provodi i što je proveden projekt svođenja ljudskih potreba na animalne potrebe, na logiku da trebamo biti zadovoljni ako bar imamo nešto za pojesti i da nam ne treba ništa više. I drugo, također u tih dvadesetak godina, na brutalan, a ponekad i na perfidan način razorene su važne strukture društva, koje bi se eventualno mogle pobuniti protiv sveukupnog sunovrata.

Konkretno, danas nemamo srednju klasu, nego tek nekoliko procenata enormno bogatih na jednoj, i ostale, enormno siromašne, na drugoj strani. Ne postoji više ni radnička klasa. Oni koje nazivamo intelektualcima (ne volim baš taj izraz, ali evo da ga ovdje upotrebim) pokazali su da u radikalnim društvenim situacijama, onim konfliktnim pa i ratnim, generalno, imaju samo dvije karakteristike: prva je poltronstvo, a druga je konformizam. Drugim riječima, oni su se ponašali, a i dalje se ponašaju tako da podilaze vlastima te da žive i rade negdje u sigurnosti njihove blizine. Ima, dakako, izuzetaka, ali tek toliko koliko je dovoljno za egzotiku.

A mladi? Gotovo je nemoguće da mogu nešto učiniti s periferije ili s margina društva, gdje se generacijski već dugo nalaze. Čak su svedeni i na bukvalno podanički položaj, moleći one “gore” da im omoguće aktivno uključivanje u politički život. Često mladima znam reći da im to niko neće omogućiti, za takvo nešto se moraju izboriti, moraju oteti ono što im je trebalo prirodno pripadati. No, kako rekoh, mladi se radije opredjeljuju za lakši put, za put odlaska, a ne za spomenutu tešku i mukotrpnu borbu. Zašto je to tako? To je sigurno posebna i svakako velika tema. Sve mi se čini da su penzioneri možda najprogresivniji dio ovog razorenog društva. Možda to jeste paradoksalno, a možda je baš tako.


Osjeća se da se izbori koji predstoje naredne godine čekaju s nestrepljenjem. Smatrate li da su građani ove zemlje dovoljno sazreli da će na tim izborima kazniti odgovorne pojedince i partije ne glasajući za njih?

Pretpostavljam da se na izborima neće dogoditi ništa spektakularno i ništa novo. Dobrim dijelom iz razloga o kojima sam već govorio, ali i zbog nečega drugog. Naime, u društvu koje je zasnovano isključivo na etničkoj matrici, odnosno na plemenskom uređenju, Bošnjaci će glasati za Bošnjake, Srbi za Srbe i Hrvati za Hrvate. Dakle, neće se glasati za političke programe, recimo, socijal-demokratskog, liberalnog, ili pak narodnjačkog tipa, za rješavanje katastrofalne ekonomske situacije, za unapređivanje obrazovanja, već će se glasati za bošnjačke, srpske i hrvatske partije i pojedince. A koliko znam, oni koji se vode kao “ostali” još nemaju svoju političku stranku. Prema tome, rezultati predstojećih izbora već su poznati i doista nema smisla izlaziti na birališta.


Bez obzira na to što se čini da se vladajuće stranke iz FBiH, prije svega SDP, i SNSD ponekad “prepucavaju”, koliko ipak oni jedni drugima “čuvaju leđa” i osiguravaju jedni drugima mogućnost da ostanu na vlasti na, uvjetno rečeno, svojoj teritoriji?

To su partije koje se lažno predstavljaju da su socijaldemokratske. Uostalom, to su njihovi lideri više puta javno i rekli, navodeći da je u suštini riječ o jednoj bošnjačkoj i jednoj srpskoj partiji, svodeći politiku na čistu i brutalnu kalkulaciju u borbi za vlast oni su izdali ideju socijaldemokratije. Ako je to tako, ne bih se čudio da jednog dana izdaju i narod. Ili su i to možda već učinili?


Ustvari, djeluje li Vam da političari čine sve kako se ti izbori ne bi održali, zato što još nismo riješili pitanje presude “Sejdić i Finci”? Ko je tu glavni kočničar?

Po mom mišljenju, provođenje presude “Sejdić i Finci” nije bitno pitanje. Ono već dugo služi samo za međusobna potkusurivanja domaćih političara, a godi i licemjerju međunarodne zajednice koja tako u rukama stalno ima poneki adut da te iste političare ucjenjuje. Uostalom, već je obznanjeno da će izbori sljedeće godine biti održani i da će biti validni bez obzira na provođenje ili neprovođenje ove presude. Nama u BiH je bitno nešto drugo: da i normativno i stvarno uradimo krupne poslove na eliminiranju diskriminacije u svim područjima društva i na svim nivoima odlučivanja. Zato su nam potrebne kako ustavne promjene tako i nove politike. U okviru toga je, između ostalog, nužno rješavati i “hrvatsko pitanje” u BiH.


Koliko je rješavanje takozvanog hrvatskog pitanja istinska želja da se Hrvatima osigura da im neko drugi ne bira predstavnike u vlasti u okviru postojećeg uređenja BiH, a koliko je to ustvari nastojanje da taj treći entitet upravo pomoću tog pitanja dobije neku vrstu temelja?

Prije dvije godine naši političari dobili su vrlo precizne direktive iz Brisela i Washingtona: nema trećeg entiteta i nema izdvajanja Republike Srpske iz BiH. To je okvir, a unutar tog okvira radite šta hoćete – poruka je međunarodne zajednice. Ali, ti isti političari ne govore otvoreno o spomenutom okviru, oni i dalje zamajavaju ljude nečim što je neprovodivo, ali im je vjerovatno korisno u političkom marketingu. Dakle, naše ljude treba odvratiti od brige za rješavanje onih najvažnijih društvenih problema, a usmjeriti ih ka nečemu drugom – dati im besplatne ulaznice za sve predstave u ovdašnjem političkom teatru.


Šta mislite, je li animozitet između građana u BiH veći ili manji u odnosu na to kako ga propagiraju političari posredstvom medijskih poluga koje posjeduju?

Prema istraživanjima etničkih distanci u BiH – a ta istraživanja se kontinuirano rade već više godina – te distance su danas izuzetno duboke i velike, u nekim elementima veće čak i od onih u ratnim godinama. Samo što su sada upakovane u jednu drukčiju, rafiniranu ambalažu. Mržnja je, nažalost, ušla u naše narode, a političke elite se sjajno slažu i dogovaraju. O tome bi mediji trebali više zboriti.


U Tomašici kod Prijedora nedavno je otkrivena najveća masovna grobnica u BiH. Činjenica je da mediji u RS-a o tome nisu nikako izvještavali, ili su u prvi mah pustili samo osnovnu informativnu vijest. Kakva se percepcija time nastoji postići u javnosti?

Ne samo ovaj primjer već i brojni drugi govore da je pred nama jedan težak posao: izgradnja kulture sjećanja i suočavanja s prošlošću. Jer, da bismo došli do pomirenja, moramo prvo raditi na povjerenju i na približivanju istini o tome šta nam se to događalo u nedavnoj prošlosti. To je, naravno, jednostavno reći, ali je teško realizirati. Zato taj posao očigledno ne mogu kvalitetno uraditi sadašnje “političke strukture”, pa ni mediji koje oni kontroliraju.

http://novovrijeme.ba/miodrag-ivanovic- ... rug-ljudi/

Osjećaja mnogih građana ukazuju na to da mir koji žele da se postigne je u mnogim slučajevima izvan njihove kontrole. Ukoliko se nastavi ovakva kontrola medija i fabrikovanje samih života gradjana u BiH, ne preostaje nam ništa drugo nego da na priču o interetničkom pomirenju gledamo kao na bajkovitu priču u kojoj zakoni fizike (u ovom slučaju politike) ne postoje.

Post Reply

Return to “Prethodne teze”