Mladima treba ograničiti upotrebu moderne tehnologije kako bi bila smanjena stopa vršnjačkog nasilja koja se vrši putem interneta?

Teze koje više ne ulaze u takmičarski dio Debatologije.

Moderator: STUDOMAT

Post Reply
Debatologija
Posts: 594
Joined: Mon Apr 08, 2013 1:34 am

Mladima treba ograničiti upotrebu moderne tehnologije kako bi bila smanjena stopa vršnjačkog nasilja koja se vrši putem interneta?

Post by Debatologija » Mon Jun 09, 2014 8:59 pm

O vršnjačkome zlostavljanju govorimo kada jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može braniti. Može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja i širenja glasina o djetetu ili članovima njegove obitelji, uništavanja ili uzimanja stvari.

Jedan od popularnih oblika nasilja među vršnjacima koje donosi moderno tehnološko doba je i nasilje putem interneta i mobitela, a naziva se elektroničko zlostavljanje. Ono uključuje bilo kakav oblik višestruko slanih poruka putem interneta ili mobitela, koje ima cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način oštetiti dijete, mladog ili odraslog čovjeka koji se ne može zaštititi od takvih postupaka. Pojavljuje se u obliku tekstualnih ili videoporuka, fotografija ili poziva. Nasilje se među vršnjacima sve češće odnosi na nekoliko oblika komunikacije, uključujući zvuk, slike, animacije i fotografije. Elektroničko zlostavljanje najčešće se izvodi oblicima komunikacije u kojima identitet počinitelja može biti skriven. Nema opipljive i jasne povratne informacije o tome je li ponašanje preko interneta i mobitela prouzročilo drugomu štetu. Anonimnost počiniteljima nasilja preko interneta daje osjećaj da nekažnjeno mogu kršiti socijalne norme i ograničenja, što rezultira slobodnijim ponašanjem i već navedenim postupcima.

Elektroničko zlostavljanje uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadržavaju priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka. Takvo se nasilje, nadalje, odnosi i na slanje fotografija svojih kolega te traženje ostalih da ih procjenjuju prema određenim karakteristikama, odnosno da glasuju za osobu koja je, primjerice, najružnija, najnepopularnija ili najdeblja u školi. Djeca katkad na određenoj popularnoj internetskoj stranici traže od ostalih da navedu osobu koju najviše mrze te da o njoj napišu nekoliko riječi, a sve s ciljem da žrtvu osramote pred što većim brojem ljudi. Nasilje na internetu uključuje i „provaljivanje" u tuđe e-adrese te slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima. Netko može staviti oglas seksualnog ili provokativnog sadržaja u ime žrtve s njezinim brojem mobitela ili adresom. Na taj način dijete, ali i odrasla osoba, mogu doživjeti mnoge neugodnosti i naći se u opasnosti.

Neki oblici uznemirujućih ponašanja putem interneta i mobitela mogu biti počinjeni bez direktne namjere da se drugo dijete ili osobu povrijedi. Tako, na primjer, netko može poslati poruku iz fore, koja će povrijediti i uznemiriti dijete, iako namjera nije bila napasti i zlostavljati. Također, pretražujući internet i sadržaje koje nudi, djeca i mladi mogu naići na razne sadržaje koji su im u određenoj dobi interesantni i privlačni, no mogu biti povređujući za njih jer još nemaju razvijene mehanizme za prepoznavanje opasnosti ili moguće razumijevanje sadržaja kojima su bili izloženi. To konkretno ne spada u zlostavljanje, ali takva iskustva i spomenuti privlačni sadržaji mogu im postati uznemirujući, jer kad jednom uđu na određene stranice, dogodi se da je pretjerano ono što ondje nađu. U tome su smislu najrizičniji sadržaji vezani za seksualnost.

I, na kraju, postoje ljudi koji zloupotrebljavaju anonimnost koju internet nudi za manipuliranje i pridobivanje djece i mladih na nepoželjna ponašanja, osobito s ciljem zadovoljenja seksualnih želja i potreba.

Posljedice elektroničkog zlostavljanja


Posljedice elektroničkoga zlostavljanja katkad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih vršnjačkim zlostavljanjem u stvarnim situacijama. Naime, publika nasilja preko interneta i mobitela često je mnogo šira od one na školskom igralištu ili u razredu. Usto, kod elektroničkog zlostavljanja postoji snaga pisane riječi. Žrtva može svaki put ponovno pročitati što je nasilnik o njoj napisao, dok se u izravnom obliku uvrede mogu lakše zaboraviti. Pisana riječ djeluje konkretnije i trajnije od izgovorene. Nadalje, vrlo je mala mogućnost za izbjegavanje nasilnog ponašanja jer se ono na internetu može dogoditi bilo kad i bilo gdje. Budući da nasilnik može ostati anoniman, velikom broju djece upravo ta činjenica služi kao poticaj da se nasilno ponašaju, iako u stvarnome svijetu vjerojatno ne bi bila nasilna.
Kako se okrutnost preko interneta i mobitela može intenzivirati udaljenošću između počinitelja i žrtve, tako se mijenja i koncept zlostavljanja. Djeca više nemaju tu sigurnost da mogu otići kući i izbjeći zlostavljanje. Prije deset godina, ako bi dijete bilo zlostavljano, moglo je otići doma i raditi nešto zabavno. Danas, kada djeca provode toliko vremena ispred računala, bilo da istražuju nešto za školu, igraju igrice ili se samo druže s prijateljima, lakše postaju metom zlostavljanja. Djeca imaju pristup jedno drugomu 24 sata na dan. Mogu se, primjerice, međusobno zlostavljati čak i u ponoć.

Po čemu se elektroničko zlostavljanje razlikuje od vršnjačkog nasilja?

    Može biti prisutno 24 sata, svih 7 dana u tjednu (24/7).
    Dijete je izloženo nasilju i uznemiravanju kod kuće i na drugim mjestima koja su prije za njega bila sigurna.
    Publika i svjedoci mogu biti mnogobrojni i brzo se povećavaju.
    Djeca i mladi koji se ponašaju nasilno mogu ostati anonimni. Ova činjenica može izazvati snažan osjećaj straha, izloženosti i nezaštićenosti kod onih koji su doživjeli e-zlostavljanje, dok zlostavljaču to može biti poticaj za nastavak zlostavljanja.
    Elektroničko zlostavljanje može biti prisutno među vršnjacima, ali mete mogu biti i odrasli, kao na primjer profesori i učitelji. Godine i uzrast nisu presudni.
    Bez fizičkog kontakta sa žrtvom ili publikom, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti. Katkad i šaljive poruke mogu povrijediti, premda nisu imale namjeru ikoga zlostavljati.

Unicef

Post Reply

Return to “Prethodne teze”