Da li je cyberbullying opasniji od „običnog“ bullyinga?

Teze koje više ne ulaze u takmičarski dio Debatologije.

Moderator: STUDOMAT

Post Reply
Debatologija
Posts: 594
Joined: Mon Apr 08, 2013 1:34 am

Da li je cyberbullying opasniji od „običnog“ bullyinga?

Post by Debatologija » Mon Jun 02, 2014 10:34 pm

Vršnjačko nasilje koje se odvija na internetu, odnosno cyberbullying, može izazvati strašne posljedice, a o ovom sve raširenijem problemu, osobito među tinejdžerima, razgovarali smo sa stručnim timom Udruge PET PLUS na čelu s mr.sc. Sanjom Jelić, dipl.soc.pedagogom - defektologom

Kako definirati cyberbullying?
Cyberbullying možemo definirati kao oblik nasilničkog ponašanja karakterističnog za prostor interneta. Dakle uvijek se odvija kroz oblik verbalnog nasilja koje uzrokuje štetne posljedice kako za pojedinca, tako i za šire okruženje.

U kojim se sve oblicima javlja cyberbullying?
Ovim oblikom nasilja među vršnjacima obuhvaćene su situacije kad je osoba izložena napadu druge osobe, ili grupe osoba, putem interneta ili mobilnog telefona. Poruke su upućene s ciljem uvrede, prijetnje ili izazivanja bilo kakve štete. Takve poruke kod djece uzrokuju nemir i stres, a u ekstremnim slučajevima mogu dovesti i do različitih oblika poremećaja u ponašanju (usmjerenog prema sebi ili prema drugima).

Tko su najčešće žrtve? Postoji li neki obrazac?
I počinitelj i žrtva su najčešće maloljetnici, rjeđe punoljetne osobe. Postoje dva obrasca nasilničkog ponašanja: direktan ili indirektan (preko posrednika). Direktan se događa kad osoba direktno, bez posrednika, raznim oblicima vrši uznemiravanje, iznosi osobne podatke o žrtvi (i njenoj obitelji), šalje neprimjerene poruke, vrijeđa, prijeti, objavljuje bez odobrenja slike osobe, lažno se predstavlja kao maloljetnik... Nasilje preko posrednika događa se kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe koja toga često nije svjesna. Npr. osoba dozna lozinku druge osobe za njenu e-mail adresu ili nadimak na chatu. Tako s njene e-mail adrese može slati uznemirujuće poruke njenim prijateljima, ostavljati neprimjerene poruke na blogu, chatu ili forumu. Svima se tako čini da je žrtva zapravo ta koja čini loše stvari. Posljedice za žrtvu mogu biti narušeni odnosi s prijateljima, izbacivanje nadimka ili e-mail adrese, problemi u odnosu s roditeljima... Na unutarnjem planu osoba se može osjećati usamljeno, neshvaćeno, neprihvaćeno, izolirano, posramljeno, nevoljeno, neželjeno. Često se žrtva osjeća kao da je u rukama nepoznatog internetskog napadača. Počinitelj može staviti oglas seksualnog ili provokativnog sadržaja u ime žrtve (nerijetko s njezinim/njegovim brojem mobitela ili adresom). Na taj način žrtva može doživjeti mnoge neugodnosti i naći se u opasnosti. Napad preko posrednika najopasnija je vrsta nasilja na internetu jer često uključuje odrasle, među kojima ima i ljudi s lošim namjerama. Važno je napomenuti da bez fizičkog, dakle živog kontakta, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti.

Je li cyberbullying i kod nas u porastu?
Iako je provedeno malo istraživanja na temu međuvršnjačkog nasilja putem interneta, neki rezultati su vrlo zanimljivi. Naime čak 18 posto djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11 posto njih izjasnilo se da su 'internetski nasilnici'. Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu, njih 62 posto izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češće nasilnici na internetu od dječaka. Rezultati istraživanja Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona (2005) pokazali su da je 27 posto djece bilo izloženo porukama sa seksualnim sadržajima. Primljene poruke su u 59 posto slučajeva sadržale fotografije golih osoba, 46 posto poruka bilo je s fotografijama seksualnih radnji, 12 posto slika sadržalo je nasilje i seks, a četiri posto poruka fotografije djece. Najveći broj tih izlaganja dogodio se dok su djeca pretraživala internet (67posto), sedam posto djece dobilo je poruku s adresom na koju da se jave, 25 posto poruka pristiglo je na osobni e-mail s nepoznate adrese, a osam posto poruka stiglo je na osobni e-mail s poznate adrese, najčešće od prijatelja. Svi ovi podaci govore u prilog činjenici da je ova vrsta nasilja i u nas u porastu. Ono što zabrinjava jest da su način i intenzitet te direktna i indirektna agresivnost svih oblika nasilničkog ponašanja sve jači, s tendencijom manjka osjećaja sućuti (suosjećanja), zaštite žrtve te osjećaja odgovornosti. Počinitelji nerijetko pokazuju nemar i nebrigu za drugoga te su više orijentirani na zadovoljenje sebe i svojih potreba.

S kakvim ste se slučajevima susretali u praksi?
U praksi se susrećemo sa svim vrstama nasilničkog ponašanja. U području cyberbullynga najčešće se radi o raznim oblicima uvreda, agresivnih poruka, prijetnji, pri čemu su i počinitelj i žrtva češće žene (adolescentice).

Je li cyberbullying opasniji od 'običnog' izravnog bullyinga?
Teško je procijeniti što je opasnije. Nasilje bilo kojeg tipa samo po sebi je opasno. Stručnjaci ističu da internet briše društvene kočnice. Dopušta osobi da govori i čini sve ono što ne bi mogla napraviti u direktnoj komunikaciji licem u lice, pa osoba često ima osjećaj da neće morati odgovarati za posljedice takva ponašanja na način na koji bi inače odgovarala za, primjerice, javno izrečene riječi. Takve okolnosti počinitelju daje lažan osjećaj sigurnosti i moći. A ta pozicija (lažnog osjećaja) nosi sa sobom razne druge rizike.

Zašto i kako netko uopće postaje online zlostavljač?
Djeca koja osjećaju da im roditelji i/ili prijatelji ne pružaju podršku, rastu i razvijaju se u uvjetima u kojima se osjećaju nesigurno i/ili nevoljeno češće će postati zlostavljači. Oni su i rizičniji za zlostavljanje drugih putem interneta. Mnogi roditelji tvrde kako njihova djeca nisu oduvijek bila izolirana, nego su se većim povezivanjem s virtualnim svijetom udaljavala od stvarnosti. Djeca koja u realitetu nemaju odnos ispunjen ljubavlju s brižnim odraslima i zdrave odnose s vršnjacima vjerojatnije će biti kako počinitelji, tako i žrtve u virtualnom prostoru. Najveći rizik izražen je kod djece koja su u skupini pojačanih rizika za ostale probleme u ponašanju, osobito kod tzv. dežurnih krivaca. Veća je mogućnost da će dijete koje se ne osjeća dijelom zajednice tražiti neku drugu (pa i online) zajednicu koja može iskoristiti njegovu usamljenost, osjećaj manje vrijednosti, smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje. Pomaganje djeci da se osjećaju povezanima i voljenima u domu, školi i među vršnjacima dobiva još više na važnosti ako znamo da ih izostanak povezanosti i brige čini rizičnim i za cyberbullying.

Kako tinejdžeri mogu pomoći svojim vršnjacima koji su izloženi takvom obliku nasilja?
Važno je kod djece razvijati osobnu odgovornost za ispravno i pogrešno (dobro i loše) te mijenjati uvjerenje kako je neko ponašanje 'ispravno i pogrešno' samo kad se može otkriti ili kazniti. Dobro je poticati djecu da govore o svojim iskustvima ili iskustvima svojih prijatelja. U većini slučajeva, kad se razotkrije prava žrtva, prestaje negativno ponašanje. Važno je napomenuti da su distribucija i prosljeđivanje nasilne, uvredljive, ponižavajuće poruke jednako loši i mogu imati jednako teške posljedice kao i ponašanje osobe koja je začetnik poruke. Tinejdžeri koji razumiju što je dobro i loše mogu pomoći svojim vršnjacima iskazivanjem podrške i empatije. Važno je da žrtvi ne okrenu leđa ili da je ne počnu izbjegavati (jer na taj način zapravo podržavaju počinitelja). Ako se situacija kod žrtve ne mijenja na bolje (unatoč uloženom trudu da se stanje promijeni), tada je važno potražiti pomoć odraslih osoba. Šutnja neće promijeniti ništa, nego će samo jačati osjećaj bespomoćnosti kod žrtve, a i kod njezinih prijatelja, a ono što je sigurno jest da se uvijek nešto može poduzeti s ciljem poboljšanja i pomoći.

tportal

Post Reply

Return to “Prethodne teze”