Diskriminacija na osnovu fizičkog izgleda nije nikada opravdana, čak ni kada …

STUDOMAT – Sve za studente na jednom mjestu! Forum Debatologija Prethodne teze Diskriminacija na osnovu fizičkog izgleda nije nikada opravdana, čak ni kada …

Ova tema sadrži 5 replies, ima 6 voices. Vrijeme zadnjeg ažuriranja  Layla199718 18.09.2017. u 09:41.

Viewing 6 posts - 1 through 6 (of 6 total)
  • Autor
    Postovi
  • #74043

    STUDOMAT.ba
    Administrator

    Diskriminacija na osnovu fizičkog izgleda nije nikada opravdana, čak ni kada se radi o određenim oblicima posla?

    https://mnemagazin.me/2017/09/07/diskriminacija-zbog-fizickog-izgleda-stjuardesa-pobijedila-aeroflot-kriv/

    #74148

    Esma_pjesma62
    Participant

    Nije. U jednom idealnom društvu, utopiji, u kojoj vas cijene zbog onoga što nosite u duši. Ma daaaajte. Ova vrsta diskriminacije je prisutna svugdje i poslodavci nerijetko postavljaju pravila o izgledu uposlenika, od oblačenja do šminke, a o modnoj industriji da ne govorimo…

    #74149

    ednaa
    Participant

    Pozdrav.
    Za ovu tezu branim stav afirmacije jer smatram da diskriminacija nikada ne treba biti opravdana,cak ni kada se radi o poslu.
    Slazem se sa navodima kolegice.Takodjer,smatram da je nekorektno da neka firma zahtjeva odredjen kodeks oblacenja ili slicno za svoje uposlene.Naravno,neka pravila moraju da postoje,ukoliko radite u banci trebate biti poslovnije obuceni i slicno,ali na osnovu fizickog izgleda je neoprostiva diskriminacija.
    Prije nego iznesem kriterij nudim definiciju kljucnog pojma,a to je diskriminacija.
    Diskriminacija je svaki postupak razlikovanja i nejednakog tretmana osobe ili grupe osoba zbog ličnih osobina koje ih čine različitim od ostalih. Pod “ličnim osobinama”, odnosno osnovama diskriminacije, podrazumijevamo: etnički, nacionalni, vjerski identitet, invaliditet, seksualnu orijentaciju, spol, rodni identitet i izražavanje, političko uvjerenje, članstvo u sindikatu, status povratnika/ce, i ostalo.
    Izvor:( http://www.diskriminacija.ba/%C5%A1ta-je-diskriminacija )
    Kriterij,odnosno vrhovna vrijednost za koju se zalazem glasi:Stop diskriminaciji.
    Pod ovim kriterijem ne mislim samo na diskiriminaciju koja je pomenuta u samoj tezi debate,nego na svaki oblik diskriminacije koji danas postoje,a ima ih mnogo.Moramo nauciti zivjeti bez kompleksa u zdravom drustvu.Nikada necemo moci ni napredovati,niti zivjeti zdravo ukoliko diskriminacija bude prisutna u nasem okruzenju.Smatram da ona postaje sve veci problem kako vrijeme odmice i da se ispoljava na razlicite nacine koji prelaze svaku granicu zdravog razuma.

    Argument 1:Prisutna diskriminacija na osnovu fizickog izgleda
    Potkrepa 1:
    Nije nikakva tajna, što su potvrdila i brojna israživanja posljednjih nekoliko desetljeća, da su atraktivni ljudi prosječno uspješniji u karijeri nego oni koje priroda „blagoslovila” manje atraktivnim izgledom.
    Unatoč tomu što već neko vrijeme znamo da za ovu činjenicu, većina ljudi odlučila se pomiriti s njome kao jednom od brojnih životnih neminovnosti, oko kojih se doista ne isplati previše živcirati.
    Ipak, u narednim bi godinama diskriminacija na temelju fizičkog izgleda mogla postati nova vruća tema kojom će se baviti svi – od pravnika, preko psihologa, pa sve do najšire javnosti.
    Englezi su već skovali i pojam „lookism”, koji bi se na naš jezik nespretno mogao prevesti kao „izgledizam”, a upravo je on jedan od pojmova kojeg ćemo sigurno još puno puta čuti u godinama koje slijede.
    U Americi se upravo vodi više medijima vrlo zanimljivih slučajeva tužbi za diskriminaciju na temelju izgleda, a DailyMail piše kako ih se nekoliko sprema i u Velikoj Britaniji.
    Ekonomist Daniel Hamermesh tvrdi da ružnoća kao temelj za diskriminaciju ni po čemu nije različita od rase ili invalidnosti te smatra kako i takvi ljudi zaslužuju potpunu pravnu zaštitu.
    „Sva recentna istraživanja pokazuju kako dobar izgled pomaže da zarađujete više, dobivate bolje uvjete pri podizanju kredita te puno veće šanse da i vaš partner dobro zarađuje. Neki se ljudi jednostavno rode fizički neatraktivni i tu gotovo ništa ne mogu učiniti, stoga nikako nije fer da im je samom tom činjenicom odmah u startu puno teže”, zaključuje Daniel.
    Radi li se ovdje doista o legitimnom obliku diskriminacije protiv kojega se društva 21. stoljeća moraju ozbiljno boriti ili još jednoj američkoj dokonoj izmišljotini, ostavljamo vama na prosudbu.
    Izvor:( http://metro-portal.rtl.hr/diskriminacija-manje-lijepih-novi-je-oblik-rasizma-21-stoljeca/62906 )

    Potkrepa 2:
    Zakon o radu posvećuje nekoliko svojih članova zabrani diskriminacije, bilo neposredne ili posredne. Ova zabrana ne odnosi se samo na ponašanje poslodavca prema svojim radnicima, već i prema licima koja traže zaposlenje i konkurišu kod poslodavca.
    Diskriminacija može da se odnosi na: pol, rođenje, jezik, rasu, boju kože, starost, trudnoću, zdravstveno stanje, odnosno invalidnost, nacionalnu pripadnost, veroispovest, bračni status, porodične obaveze, seksualno opredeljenje, političko ili drugo uverenje, socijalno poreklo, imovinsko stanje, članstvo u političkim organizacijama, sindikatima ili neko drugo lično svojstvo. Kao što vidimo, zakon je vrlo detaljno predvideo razne situacije koje mogu biti povod za diskriminaciju, ostavljajući mogućnost da se kao razlog za diskriminaciju javi i bilo koje drugo lično svojstvo.
    Neposredna diskriminacija je svako postupanje uzrokovano bilo kojim od navedenih osnova, kojim se zaposleni ili lice koje traži zaposlenje stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica u istoj ili sličnoj situaciji.
    Posredna diskriminacija postoji kada neka naizgled neutralna odredba, kriterijum ili praksa stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj lice koje traži zaposlenje u odnosu na druga lica, kao i zaposlenog, zbog određenog svojstva, statusa, opredeljenja ili uverenja. U odnosu na neposrednu diskriminaciju, ovde nije tako očito da se radi o diskriminaciji, već je to “upakovano” u prividno sasvim zakonitu i legitimnu odredbu.
    Odredbe ugovora o radu kojima se utvrđuje diskriminacija po nekom od navedenih osnova diskriminacije ništave su, što znači da ne proizvode pravno dejstvo, a poslodavac koji ima svojstvo pravnog lica kazniće se novčanom kaznom od 800.000 – 1.000.000 dinara ako prekrši zabranu diskriminacije, a odgovorno lice u pravnom licu kazniće se za ovaj prekršaj novčanom kaznom od 40.000 – 50.000 dinara. Ako navedeni prekršaj učini preduzetnik kao poslodavac, kazniće se novčanom kaznom od 400.000 – 500.000 dinara.
    Diskriminacija je zabranjena u odnosu na:
    uslove za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje određenog posla;
    uslove rada i sva prava iz radnog odnosa;
    obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje;
    napredovanje na poslu;
    otkaz ugovora o radu.
    Poslodavci vrlo često krše odredbe o diskriminaciji kada intervjuišu kandidate za određeni posao. Ovo se naročito odnosi na pitanja o bračnom stanju kandidata, njegovim planovima u vezi sa zasnivanjem porodice, političkim opredeljenjem i sl.
    Međutim, kod neke vrste poslova sasvim je opravdano i zakonski dozvoljeno postavljati neka od pitanja koja u drugim slučajevima mogu da se smatraju diskriminacijom. Naime, ne smatra se diskriminacijom pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u takvim uslovima da karakteristike povezane sa nekim od osnova za diskriminaciju predstavljaju stvarni i odlučujući uslov obavljanja posla, ali naravno svrha koja se time želi postići mora biti opravdana.
    Npr. zdravstveno stanje je bitan uslov za obavljanje određene vrste poslova, naročito onih koji zahtevaju dobru fizičku spremnost i rad u teškim uslovima. Takođe, kao drugi primer izuzetka možemo navesti rad u sudstvu, odnosno sudije koji ne mogu biti članovi političkih organizacija (što znači da zabrana bavljenja sudstvom zbog političkog angažovanja ne bi bilo diskriminacija).
    Odredbe zakona, opšteg akta poslodavca i ugovora o radu koje se odnose na posebnu zaštitu i pomoć određenim kategorijama zaposlenih, a posebno odredbe o zaštiti invalidnih lica, kao i žena za vreme porodiljskog odsustva i odsustva sa rada radi nege deteta, posebne nege deteta, uključujući i odredbe koje se odnose na posebna prava roditelja, usvojitelja, staratelja i hranitelja – ne smatraju se diskriminacijom.
    Prema jednom istraživanju koje je objavila Agencija za ispitivanje javnog mnjenja, Strateški marketing i Beogradski centar za ljudska prava (izvor: dnevne novine Politika), u našoj zemlji je još uvek nedovoljno razvijena svest o tome da kandidat koji loše prođe na oglasu za posao, naročito žena, tuži poslodavca kod koga je konkurisala, ako je poslodavac pitao da li planira udaju i decu.
    Nešto više od polovine žena u Srbiji misli da je fizički izgled žene izuzetno bitan pri zapošljavanju, sličan postotak njih ne zna da prilikom zapošljavanja poslodavac nema pravo da od potencijalnog saradnika traži podatke o bračnom stanju i porodičnom statusu, a 81% naših državljanki uvereno je da kod nas postoji diskriminacija kada su u pitanju radna prava, pogotovo u odnosu na žene.
    Takođe, odnos između poslodavca i radnika dugo je kod nas preciziran kao jedna vrsta privatnog odnosa, koji nije ravnopravnog karaktera, ali ipak, diskriminacija u radnopravnoj oblasti je pitanje od javnog interesa. Evropa, npr. puno ulaže u stvaranje nediskriminativnog poslovnog ambijenta. Vrlo je važno razvijati svest kod ljudi o njihovim pravima, kao i informisati ih o mogućnostima zaštite i realizacije tih prava. Ovde ćemo dati šematski prikaz rezultata istraživanja koje smo naveli.
    Koliko je bitan fizički izgled prilikom zapošljavanja:
    Mobing na poslu
    Mobing podrazumeva sve vrste psihičkog maltretiranja i ponižavanja na radnom mestu s ciljem da se ugroze ugled i dostojanstvo. Istraživanja pokazuju da su najčešća meta mobinga žene, osobe pred penzijom, ali i mladi koji su tek zasnovali radni odnos.
    Zakon o radu nije dovoljno pažnje posvetio mobingu. U jednom svom članu predviđa zabranu uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja.
    Pod uznemiravanjem se podrazumeva svako neželjeno ponašanje koje se odnosi na: pol, rođenje, jezik, rasu, boju kože, starost, trudnoću, zdravstveno stanje, odnosno invalidnost, nacionalnu pripadnost, veroispovest, bračni status, porodične obaveze, seksualno opredeljenje, političko ili drugo uverenje, socijalno poreklo, imovinsko stanje, članstvo u političkim organizacijama, sindikatima ili neko drugo lično svojstvo, a koje ponašanje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog, a koje izaziva strah, stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
    Seksualno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog, u sferi polnog života, a koje izaziva strah, stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
    Način rešavanja radnih sporova
    Kao što smo u Nastavnoj jedinici 1 već rekli, poslodavac o pravima i obavezama radnika odlučuje rešenjem, koje mora sadržati obrazloženje i pouku o pravnom leku. O pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenog kod poslodavca kao pravnog lica odlučuje direktor (odnosno predsednik upravnog odbora kod pravnih lica koja imaju samo upravni odbor, a nemaju direktora) ili lice koga on ovlasti, a ukoliko poslodavac nema svojstvo pravnog lica, rešenje donosi preduzetnik ili lice koga on ovlasti.
    Ovlašćenje direktora ili preduzetnika koje se daje drugom licu za donošenje rešenja, mora biti sačinjeno u pisanom obliku, potpisano od strane direktora ili preduzetnika i snabdeveno pečatom pravnog lica ili preduzetničke radnje.
    Ukoliko radnik smatra da mu je rešenjem poslodavca povređeno neko pravo, može tražiti zaštitu svog prava. Postoje dva načina rešavanja sporova u oblasti rada. Prvi način je sudskim putem. Naime, protiv rešenja kojim je povređeno neko pravo zaposlenog ili kada je zaposleni saznao za povredu prava, sam zaposleni ili predstavnik sindikata čiji je on član i koga on ovlasti, može da pokrene spor pred nadležnim sudom.
    Rok za pokretanje spora je 90 dana od dana dostavljanja rešenja, odnosno od dana saznanja za povredu prava. Ako je pravo povređeno odlukom, rok se računa od dana dostavljanja odluke zaposlenom (prvog narednog radnog dana počinje da teče rok, a ističe protekom devedesetog dana). Ako je pravo povređeno faktičkom radnjom, rok se računa od dana saznanja za povredu.
    Zakon o parničnom postupku uređuje pravila za pružanje sudske pravne zaštite prilikom rešavanja radnopravnih sporova. Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposleni, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opšte mesno nadležan za tuženog i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao. Opšte mesno nadležan je sud na čijem području tuženi ima prebivalište (ovo se odnosi i na preduzetnika kao poslodavca, ukoliko se on nađe u ulozi tuženog).
    Ukoliko se u svojstvu tuženog nalazi poslodavac koji je pravno lice, opšte mesno nadležan je sud na čijem području se nalazi sedište tog pravnog lica. Dakle, u situaciji kada je tužbu podneo zaposleni, za postupanje po tužbi može biti mesno nadležan sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, ali to može biti i sud gde se nalazi prebivalište odnosno sedište poslodavca.
    Postupak u parnicama iz radnih odnosa predstavlja poseban parnični postupak, što znači da su za njega predviđena izvesna odstupanja u odnosu na redovan parnični postupak. Odstupanja se pre svega odnose na zahtev za hitnošću postupanja u ovim sporovima, te su predviđeni kraći rokovi za donošenje odluke o određivanju privremene mere, za izvršenje neke činidbe naložene u presudi, kao i za izjavljivanje žalbe na presudu suda.
    Svi ovi rokovi iznose 8 dana, za razliku od redovnog parničnog postupka u kome je predviđen rok od 15 dana za navedene procesne radnje. Zakonom o radu propisano je da se radnopravni spor pravnosnažno okončava pred nadležnim sudom u roku od 6 meseci od dana pokretanja spora (nažalost, ovaj rok se ne poštuje u našoj sudskoj praksi te radnopravni sporovi mnogo duže traju).
    Ovde želimo da napomenemo da sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze. Po isteku ovog roka, obligacija tj. obaveza na izmirenje novčanog potraživanja prerasta u tzv. prirodnu obligaciju, tako da ukoliko se obaveza ispuni po isteku roka zastarelosti, isplatilac ne bi imao pravo da traži povraćaj datog, jer se smatra da je ispunio svoju prirodnu obavezu, bez obzira što druga strana po isteku roka zastarelosti nije mogla da traži ispunjenje sudskim putem.
    Vansudsko rešavanje spora
    Vansudsko rešavanje spora – Zakonom o mirnom rešavanju radnih sporova precizirano je da radni spor može biti individualni i kolektivni.
    Za mirno rešavanje sporova važi načelo tripartizma (u postupku mirnog rešavanja učestvuju strane u sporu i miritelj, odnosno arbitar) i dobrovoljnosti (od principa dobrovoljnosti postoji izuzetak kod delatnosti od opšteg interesa).
    Zakonom o mirnom rešavanju radnih sporova uspostavljena je Republička agencija za mirno rešavanje radnih sporova (u daljem tekstu: Agencija), koja je nadležna za poslove koji se odnose na mirno rešavanje individualnih i kolektivnih sporova, a obavlja i druge poslove u vezi sa ovim postupkom, kao što su vođenje imenika miritelja i arbitara i odlučivanje o njihovom izuzeću, vođenje evidencije o postupcima mirnog rešavanja radnih sporova.
    Postupak mirnog rešavanja radnog spora pokreće se podnošenjem predloga Agenciji. Predlog mogu podneti zajednički obe strane u sporu ili samo jedna strana. Ako je predlog podnela samo jedna strana, Agencija šalje drugoj strani predlog i prateću dokumentaciju i ostavlja joj rok od 3 dana da se izjasni da li prihvata mirno rešavanje spora.
    Miritelja, odnosno arbitra sporazumno određuju strane u sporu, a ukoliko taj spor izostane, ovo lice određuje direktor Agencije iz Imenika miritelja i aribatara.
    Radni spor može biti idnividualni i kolektivni.
    Kolektivni radni spor
    Kolektivnim radnim sporom smatra se spor povodom zaključivanja, izmena i dopuna ili primene kolektivnog ugovora, ostvarivanja prava na sindikalno organizovanje i štrajk. Lice koje pruža pomoć stranama u kolektivnom sporu, sa ciljem da zaključe sporazum o rešenju spora, zove se miritelj.
    Naročito se ovaj postupak sprovodi u toku zaključivanja kolektivnog ugovora i to preventivno, kako bi se sprečio nastanak spora u toku kolektivnog pregovaranja. U toku pregovaranja, miritelj učestvuje ukazujući na nesaglasnosti predloga sa zakonom i pružajući drugu stručnu pomoć učesnicima pregovora.
    Kada su u pitanju delatnosti od opšteg interesa, u kojima bi prekid rada mogao da ugrozi život i zdravlje ljudi ili da nanese štetu većih razmera, strane u sporu su dužne da pristupe mirnom rešavanju kolektivnog spora. Delatnosti od opšteg interesa su npr. oblast elektroprivrede, vodoprivrede, saobraćaja, radio-televizije čiji je osnivač Republika Srbija, prosvete, zdravstvene i veterinarske zaštite i sl.

    U ovim delatnostima stranama u sporu nije ostavljena mogućnost izbora načina rešenja spora, već su dužne da zajednički podnesu predlog Agenciji u roku od 3 dana od dana nastanka spora. Ukoliko to ne učine, dužne su da obaveste o tome Agenciju koja će potom sama, po službenoj dužnosti pokrenuti postupak mirenja i odabrati miritelja iz Imenika.
    Ukoliko već nastane kolektivni radni spor, obrazuje se Odbor za mirenje koji čine miritelj i po jedan predstavnik svake strane u sporu.
    Za postupak mirnog rešavanja sporova su predviđeni kratki rokovi, budući da je miritelj dužan da raspravu zakaže u roku od 3 dana od dana prijema predloga i potrebne dokumentacije. Postupak mirenja sastoji se u iznošenju stavova svih strana, nakon čega Odbor za mirenje donosi preporuku o načinu rešavanja spora (za preporuku je potrebno da glasaju svi članovi Odbora za mirenje).
    Međutim, ako se Odbor ne usaglasi i ne donese preporuku u roku od 5 dana od dana zaključenja rasprave, miritelj može stranama u sporu sam da predloži preporuku. Preporuka nije obavezujuća za strane u sporu, ali ukoliko je prihvate, strane u sporu zaključuju sporazum o rešenju spora. Ukoliko je predmet spora kolektivni ugovor, sporazum postaje njegov sastavni deo, a ako je u pitanju neki drugi predmet spora, u tom slučaju sporazum ima snagu sudskog poravnanja.
    Postupak mirenja okončava se pred Odborom ako strane u sporu zaključe sporazum u roku od 30 dana od dana od dana otvaranja rasprave, a ukoliko se postupak ne okonča u navedenom roku, miritelj raspušta Odbor i nastavlja postupak mirenja neposredno sa stranama u sporu, a ne sa njihovim predstavnicima.
    Individualni radni spor
    Individualnim radnim sporom smatra se spor povodom otkaza ugovora o radu i isplate minimalne zarade. Strane u individualnom sporu su poslodavac i zaposleni. Lice koje odlučuje o predmetu individualnog spora zove se arbitar. Rasprava pred arbitrom se održava u prostorijama poslodavca.
    Postoje dva režima zaštite koju pruža arbitar: opšti i posebni. Opšti režim odnosi se na sve sporove o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa i uređen je Zakonom o radu. Poseban režim odnosi se na sporove o otkazu ugovora o radu i minimalnoj zaradi (individualni radni spor) i uređen je Zakonom o mirnom rešavanju radnih sporova.
    Poseban režim – Ako je povodom istog spora pokrenut i postupak pred sudom, strane u sporu su dužne da sudu zajednički podnesu predlog za prekid postupka. Dakle, ne mogu se istovremeno voditi sudski spor i postupak mirnog rešavanja radnog spora, povodom istoj pitanja. Kao i kod postupka pred miriteljem, i postupanje povodom mirnog rešavanja individualnog radnog spora se rešava po ubrzanom postupku, odnosno u roku od 3 dana od prijema predloga i dokumentacije, zakazuje se rasprava.
    Ako jedna od strana u sporu neopravdano izostane sa rasprave, arbitar će održati raspravu samo sa jednom stranom, uzimajući u obzir dokumentaciju koju je druga strana dostavila. Svaka strana u sporu može da povuče predlog najkasnije do dana otvaranja rasprave. Tok postupka pred arbitrom je vrlo sličan sudskoj raspravi, što znači da se izvode dokazi, svaka strana ima pravo na završnu reč i može da se angažuje veštak za utvrđivanje spornih činjenica.
    U ovom postupku učestvuju strane u sporu i arbitar, a sam postupak je javan, osim ukoliko postoji opravdani razlog da se javnost isključi. Arbitar donosi rešenje o predmetu spora u roku od 30 dana od dana otvaranja rasprave. Protiv rešenja arbitra nije dozvoljena žalba, i ono postaje pravnosnažno i izvršno danom dostavljanja stranama u sporu, odnosno ako je u rešenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rešenje postaje izvršno istekom tog roka.
    Opšti režim – Pored Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova i Zakon o radu predviđa institut arbitra kao način jednostavnijeg rešavanja spornih pitanja. Naime, u Zakonu o radu predviđa se da se opštim aktom i ugovorom o radu može predvideti postupak sporazumnog rešavanja spornih pitanja između poslodavca i zaposlenog.
    Strane u sporu sporazumom određuju arbitra iz reda stručnjaka u oblasti koja je predmet spora, a rok za pokretanje postupka pred arbitrom jeste tri dana od dana dostavljanja rešenja zaposlenom (kojim je odlučeno o nekom pravu zaposlenog i koje je predmet spora). Arbitar je dužan da donese odluku u roku od 10 dana od dana podnošenja zahteva za sporazumno rešavanje spornih pitanja.
    Ukoliko je predmet postupka pred arbitrom otkaz ugovora o radu, zaposlenom miruje radni odnos sve dok se ne okonča postupak pred arbitrom. Otuda, zaposlenom radni odnos neće prestati danom dostavljanja rešenja o otkazu, nego tek danom dostavljanja odluke arbitra, odnosno istekom roka u kome je ona mogla biti doneta. Dotle mu prava, obaveze i odgovornosti iz tog odnosa miruju.
    U slučaju da je rešenje o otkazu stavljeno van snage, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa se aktiviraju i zaposleni nastavlja sa radom kao da rešenje o otkazu nije doneto. Ako arbitar ne donese odluku u roku od 10 dana od dana podnošenja zahteva, rešenje o otkazu ugovora o radu postaje izvršno.
    Kao što je rečeno, sporazumna zaštita može biti predviđena opštim aktom ili ugovorom o radu. Fakultativnost zaštite ogleda se u tome što ona može, ali i ne mora biti predviđena. Ako je i predviđena, ne mora biti primenjena. Biće primenjena ukoliko se strane u sporu o tome sporazumeju. U suprotnom, neće biti primenjena. Arbitar može biti svako poslovno sposobno fizičko lice koje je u stanju da spor zaposlenog i poslodavca reši.
    Takvo lice postupa u svoje ime i za svoj račun, a ne u ime i za račun neke profesionalne organizacije i po tome se razlikuje od arbitra Agencije za mirno rešavanje radnih sporova koji postupa u sporovima o otkazu ugovora o radu i minimalnoj zaradi. Ako se propusti rok od 3 dana za pokretanje postupka sporazumnog rešavanja, dolazi do prekluzije (gubitak prava na sporazumno rešavanje).
    Odluka arbitra je konačna i obavezuje poslodavca i zaposlenog. Konačnost odluke arbitra znači da se ona ne može pobijati žalbom ili nekim drugim pravnim lekom. Ako subjekt obaveze ne izvrši svoju obavezu shodno odluci arbitra, subjekt prava po toj odluci neće moći da traži prinudno izvršenje odluke arbitra jer ona nema svojstvo izvršne isprave u smislu Zakona o izvršnom postupku, te će to lice morati da svoje pravo ostvari u postupku pred sudom, a sud nije vezan odlukom arbitra.
    Izvor:(http://edukacija.rs/menadzment-ljudskih-resursa/diskriminacija-mobing-na-radnom-mestu)

    Potkrepa 3:
    Pedantna nauka izračunala je da lijepi ljudi zarađuju pet posto više od onih manje lijepih. Atraktivni ljudi lakše dobijaju bolje poslove, imaju bolji životni standard i imaju više prijatelja. Zbog čega je život tako nepravedan? Odgovor bi zajedno mogle dati biologija i ekonomija. Živimo u svijetu gdje je sve manje bitna religija, boja kože i ime u ličnoj karti. Danas je važno biti lijep i zgodan. No, je li to dobro?
    Jedan od pionira modernog interneta, kompanija Yahoo, godinama je bilježila poslovne gubitke. Iako veoma iskusan u onome što radi, Yahoo je iz godine u godinu imao sve manje korisnika. Nedavno je tokom interne istrage u kompaniji otkriveno da neki od najbolje plaćenih uposlenika Yahooa, zapravo, koriste usluge konkurentskog Google servisa, ultra popularni Gmail, i to njih čak 75 posto. Činilo se da Yahoo odumire i da polako odlazi u historiju. No, sredinom 2012. na čelo Yahooa dolazi Marissa Mayer, prebjeg iz ljutog rivala Googlea. Danas Yahoo prestiže Google po broju pretraživanja, vrši ogromne akvizicije manjih i zanimljivih start-up kompanija i njegove dionice na berzama bilježe uzlazni trend.
    U čemu je tajna „druge mladosti” jednom otpisane kompanije kao što je Yahoo? Svaka kompanija zapravo je projekcija ličnosti ljudi koje je vode, njihovih ukusa, psihičkih stanja i političkih uvjerenja i sasvim je sigurno da kompanija koju vodi Marissa Mayer nije izuzetak.
    Zgodna šefica i nafaka
    No, Gospođa Mayer nije samo izuzetno sposobna žena koja veoma dobro zna posao kojim se bavi, ona je izuzetno lijepa žena koja nosi neformalnu titulu najzgodnijeg direktora današnjice (Hottest CEO”), pojavljujući se s punim pravom u modnim editorijalima i magazinima kao što je “Vogue”. Neki smatraju da ponovno rađanje posrnulog Yahooa nije samo stvar dobre poslovne sreće ili znanja ljudi koji vode tu firmu. Izgleda da u svemu tome ima nešto drugačije, nešto metafizički te da u pozitivnim poslovnim brojkama Yahooa udio ima i prijatna vanjština Marisse Mayer. Kompanije koje predvode zgodni i lijepi šefovi bolje stoje na berzi i zarađuju više novca, kažu statistike.
    Jedno temeljito i ozbiljno istraživanje, provedeno krajem prošle godine na Univerzitetu Wisconsin potvrdilo je staru sumnju da fizička ljepota i životni, odnosno poslovni uspjeh idu ruku pod ruku.
    – U psihološkoj literaturi dobro je poznato da atraktivni ljudi bivaju bolje tretirani u raznim situacijama. Dalje, studije pokazuju da su atraktivni ljudi bolji pregovarači i da dobijaju ono što žele u pregovorima, vjerovatno zbog usvajanja socijalnih vještina razvijenih kroz pozitivnu pažnju od roditelja, odgatelja, nastavnika i radnih kolega.
    S obzirom na to da su atriktivniji šefovi kompanija bolji u pregovorima, oni mogu povećati vrijednost dionica kroz posebne vještine kao što su spajanje i proširivanje poslovanja – tvrde autori studije.
    Oni, također, analiziraju pojavnost atraktivnosti direktora velikih kompanija (u poslovnom svijetu poznatijih kao CEO).
    – Psihološka literatura tvrdi da su ljudi spremniji oblikovati svoje percepcije i očekivanja prema atraktivnm individuama. U kontekstu finansija osobe na CEO pozicijama su često prihvaćene kao slika i prilika firme i oni su u principu ti koji donose najkrupnije odluke. Atraktivni direktori često kreiraju bolju sliku, ne isključivo o samom sebi, nego i za cijelu firmu, usput podižući vrijednost dionica.
    Ako je, zapravo, vizulenost važan kanal za atraktivne rukovodioce da kreiraju pozitivnu sliku o firmi i tako stvaraju vrijednost, trebali bismo očekivati pozitivnu relaciju između cijena dionica u danima kad se direktori pojavljuju na televiziji – stoji u ovoj naučnoj studiji.
    Stručnjaci s Univerzitetu u Wisconsiau analizirali su lica više od 600 direktora iz više od 500 kompanija, koristeći pritom poseban računarski software kakav koristi web stranica Anaface.com, pomoću koje se može na vrlo jednostavan način saznati koliko je naše lice simetrično. Još od vremena starih Grka, simetrija lica i ljudskog tijela, zapravo, sinonim je za fizičku ljepotu, te su tako ljudi simetričnih proporcija oni koje nazivamo lijepi, zgodni, privlačni, seksipilni… Studija s Univerziteta u Wisconsinu pokazala je da dionice firmi koje predvode zgodni šefovi rastu u vrijeme kad se te važne korporativne ličnosti pojavljuju. Među tim ličnostim je i lijepa Marissa Mayer, najzgodniji šef u današnjem poslovnom svijetu.
    Zbog čega je to tako, nije baš jasno, no sigurno je da biznis i novac nisu tako racionalni, matematički i empirijski pojmovi. I svijetom novca, investicija i ulaganja vladaju ljudska iracionalnost koja izvire iz naše životinjske prošlosti, one koja itekako čuči u nama i nesvjesno upravlja našim postupcima i odlukama. Fizička ljepota i uspjeh u poslu nisu samo stvar ekonomije, nego i biologije. Privlačan izgled neke osobe mnogo govori o njoj samoj, posebno kada su kosa i koža u pitanju, čiji izgled može otkriti eventualno postojanje bolesti ili lošu ishranu. Lijepa osoba, zdrave kože „poput bebine”, skladno građene konstitucije i pravilnih crta lica može potencijalnom poslodavcu neverbalno reći da se ispred njega, na intervjuu za posao nalazi potomak nekoliko uspješnih generacija predaka, onih koji su preživjeli posljednja stoljeća, živeći u relativno dobrim uslovima, hraneći se kvalitetno, usput osiguravajući svoje genetske linije.
    Gorki okus ljepote
    Prema jednoj naučnoj teoriji, koja dolazi iz Britanije, naš izgled i naše životne navike u suštini su odraz života naših predaka tokom posljednjih 400 godina. Fizički aktraktivni kandidat ili kandidatkinja tokom intervjua za posao svom potencijalnom poslodavcu govorom tijela i znakovima na licu daje do znaja da je riječ o osobi koja ima zapisanu uspješnost, snalažljivost i mogućnost preživljavanja teških situacija. Nije stoga nikakvo čudo da poslodavci između dvije osobe jednakih kvalifikacija zapošljavanju osobu onu koja bolje izgleda, bez obzira radi li se o muškarcu ili ženi. Muškarac – poslodavac prije će zaposliti atraktivnog muškarca nego fizički neprivlačnu ženu.
    Je li sve to pošteno? Naravno da nije, no to je gorka činjenica s kojom se možda moraju pomiriti oni kojima genetika nije dala vitko tijelo, blistav osmijeh i simetrično lice. Stara dilema, da li je bolje biti lijep ili pametan nema previše utemeljenja u realnosti. Fizički netraktivni ljudi često se tješe da oni kojima je majka priroda dala lijepo lice nisu previše pametni, no tu nema mjesta pretjeranom likovanju. Naučno utemeljene i sasvim korektno provedene studije govore da postoje korelacije između fizičke ljepote i inteligencije.
    Ekipa sastavljena od trojice naučnika s Univeziteta u New Mexicu, Mark Prokosch, Ronald Yeo and Geoffrey Miller tokom godinama je vršila niz eksperimenata, upoređujući fizički izgled kandidata i njihove testove nteligencije. Rezultati su bili zapanjujući. Što su testovi bili više prilagođeni mjerenju onoga što se naziva „generalna inteligencija”, oni su u isto vrijeme označavali fizički lijepe ljude. Eksperimenti su pokazali da fizički atraktivni ljudi često poznaju strane jezike i imaju dodatne vještine koje dobro dolaze na radnom mjestu.
    Ipak, najpoznatije naučno ime u ovoj oblasti je čovjek po imenu Daniel S. Hamermesh, profesor s Univerziteta u Texasu i Londonu, utemeljitelj jedne nove discipline naziva Pulchrinomija, koja proučava korelacije između ljepote i ekonomije. Istražujući decenijama ovaj fenomen, doktor Hamermesh je otkrio da fizički atraktivni ljudi zarađuju pet posto više od svojih fizički neatraktivnih kolega. Tih „pet posto” je ono što je danas poznato kao „beauty premija”, odnosno nagrada za ljepotu.
    Pedantni istraživač uz pomoć svog tima uporedio je podatke iz raznih dijelova svijeta i došao do zaključka da je princip isti, samo su brojevi različiti, te da pored „beauty premija” ima i svoju suprotnost, odnosno da „ružne” osobe zarađuju manje od prosjeka. Fizički neatraktivni Amerikanci i Kanađani zarađuju devet posto manje od prosjeka, dok njihove kolegice koje nisu imale sreće da se rode lijepe, zarađuju šest posto manje nego inače. Na drugoj strani, zgodni muškarci iz ove dvije zemlje zarađuju pet posto više od prosjeka, dok njihove zgodne polovine zarađuju jedan posto manje. Razlika, bolje reći diskriminacija u smislu zarada još je veća u Velikoj Britaniji, gdje neatraktivni muškarci zarađuju 18 posto manje od prosjeka, a fizički neatraktivne žene zarađuju 11 posto manje od prosjeka.
    – Javni odgovor na ljepotu danas je uglavnom sličan u cijelom svijetu. Vjerovatno su to dobro znali i organizatori Olimpijskih igara u Pekingu 2008., kada su na scenu postavili izuzetno slatku devetogodišnju djevojčicu koja je pjevala na playback umjesto manje atraktivnog djeteta s boljim glasom – kaže Hammersh u uvodu svoje knjige „Ljepota dobiva: Zašto su atraktivni ljudi uspješniji”.
    Najveća diskriminacija u smislu zgodnih uposlenika i onih koji to nisu, zabilježena je u Kini, tačnije Šangaju, gdje „ružni” muškarci zarađuju 25 posto manje od prosjeka, a nelijepe žene čak 31 posto manje od prosjeka. U Kini je fizička ljepota oduvijek bila na posebnoj cijeni i u tome se nije gotovo ništa promijenilo dolaskom komunista na vlast. U Kini, kao i u ostatku svijeta, novac igra centralnu ulogu u društvima, gdje očigledno fizički atraktivni imaju bolju prolaznost među ostalim individuama.
    – Kada dobro izgledate, ljudi žele komunucirati s vama – tvrdi najpoznatiji njemački frizer Udo Walz, zaslužan, između ostalog, i za preobražaj u izgledu njemačke kancelarke Angele Merkel.
    Cjeloživotna edukacija
    Dobra komunikacija je ključ uspjeha u svim životnim poljima, u biznisu posebno. Kako smo već rekli, atraktivni ljudi često imaju dobre komunikacijske vještine, koje opet pomažu u teškim pregovorima i tokom procesa kupoprodaje, ključne tačke svakog poslovnog poduhvata. Ljepota je tako, vrlo vjerovatno, ne samo biološka kategorija, nego pojam vrlo blizak ekonomiji.
    – Uzimajući sve u obzir, ekonomija ljepotu tretira kao nešto oskudno i mjerljivo. Mi trgujemo ljepotom za dodatne prihode koji nam omogućavaju podizanje životnog standarda i nenovčane karakterstike našeg posla i međuljudskih odnosa kao što su prijatne kolege, prijatno radno okruženje i sve ono ostalo koje čini da se osjećamo bolje. Istraživači u drugim oblastima kao što je socijalna psihologija uradili su velika istraživanja, dodirujući u njima ekonomske termine, djelimično na tržištu brakova. Ali, ekonomisti su dodali nešto posebno u vezi s ovim fascinantnim pitanjem, konstantnu razmjenu i vrijednosti povezanih s centralnom ljudskom karakteristikom, ljepotom – kaže Hammersh.
    No, i ovaj ugledni istraživač, kao i drugi koji su se bavili fenomenom povezanosti ljepote i novca, smatraju da je fizički izgleda bitan u biznisu, ali nije aploutno presudan. Zalaganje, društveni kontakti i prije svega obrazovanje, posebno cjeloživotna edukacija igraju ključnu ulogu na općoj skali uspjeha, i pojedinca i cijelih grupa. Ljepota je poželjna i od toga ne treba bježati, no sve ostalo u suštin i zavisi od nas samih, naših ciljeva i želje da te ciljeve postignemo.
    Beauty diskriminacija
    Mnogi Amerikanci smatraju da u njihovom društvu rasna ili etnička segregacija ne predstavljaju ozbiljan problem, posebno kada je riječ o zaposlenju i karijeri. No, tu se pojavljuju segregacija i diskriminacija u vezi s fizičkim izgledom uposlenika, jer je očigledno da zgodniji ljudi lakše dobivaju bolje poslove i bolje zarađuju. Što je najgore, takvo stanje, prema istraživačima, jeste nešto što se sve lakše uzima kao prirodan poredak stvari.
    Frizura uspješne žene
    Najugledniji njemački frizer ima i recept za dobar izgleda žena koje žele uspjeh u svijetu biznisa.
    – Njihova frizura mora biti srednje dužine, tako da tokom dana može biti vezana u mali rep, a raspuštena i sexy tokom partija i koktela tokom večeri – kaže Udo Walz.
    Šejla Krlićbegović: Ljepota kao hendikep
    Šejla Krlićbegović, category/BTL Manager u kompaniji SEB Grupa, smatra da je fizička ljepota u poslu sporedna stvar.
    – Ja lično smatram da fizički izgled nije bitan u poslu, čak bih se usudila reći da ljepota, zapravo, u mnogim situacijama može odmoći, kada je riječ o poslovnim poduhvatima. U većini slučajeva ljepota se tretira kao hendikep, jer na neki način predstavlja distrakciju za okolinu, kao i nedoumicu da li je osoba dovoljno kompetentna ili je posao dobila zbog svojih fizičkih atributa. S druge strane, i sama osoba “prijatnog” izgleda može posumnjati u isto, što može utjecati i na njeno samopoštovanje. Potrebno je mnogo vremena za obje strane, kao i zalaganja i dokazivanja za osobu “prijatnog” izgleda, kako bi dokazala i sebi i drugima da spoj ljepote i pameti nije mit. Sigurno da je takav spoj nešto što donosi uspjeh, ali tek kada se otklone sve nedoumice o tom pitanju. U svakom slučaju, bitni su inteligencija i sposobnost, dok je ljepota prolazna – smatra Šejla.
    Amela Čengić: Sve je važno
    Amela Čengić, menadžerica kompanija “Unionkomerc” i “Viator”, smatra da je fizička ljepota veoma bitna u poslovanju, te da lijepi ljudi zarađuju više i da im u tome pomažu „…opći dojam, ljepota, šarm, opuštenost, njegovanost i prefinjenost”. Naša sagovornica smatra da ljudi iz branši kao što su marketing više vode računa o svom izgledu, jer moraju i žele impresionirati svoje klijente.
    – Sam utisak da ne možete kontrolisati svoju težinu, utjecati na svoj stil, odijevanje… znači nemati kontrolu nad svojim životom, a kamoli tuđim. Ljepota nije važna, ali lijepo je kad vas ljudi poštuju, kad im dajete razloga za to. Lijepo je kad vide da ste od riječi, da držite do sebe, da pazite s kim se družite, kako živite, da se klonite skandala… Ne morate znati citirati Bodlera, ali je lijepo kad je to jedna prijatna cjelina i sublimacija više faktora – kaže ova menadžerica.
    Izvor:( http://www.azramag.ba/teme/zasto-ljepsi-zaraduju-vise/ )

    #74217

    Ljubicica200008
    Participant

    Ne živimo u idealnom svijetu, i da diskriminacija nije opravdana ali pogledajte samo filmsku i modnu industriju. Većinom se radi o baš lijepim ljudima koji su skladno građeni i o svakom izuzetku (ne tako lijepoj osobi) mediji pišu kao o – izuzetku. A da li je opravdana? Dokazano je da ćete neki proizvod prije kupiti ukoliko vam ga prodaje lijepa osoba. Zamislite sada fabriku odjeće koja unajmi ružniju osobu za promoviranje odjeće. Prodaja opadne (znamo da su reklame 90% prodaje), fabrika se zatvori i brojne porodice ostaju bez primanja…

    #74219

    Majda2267
    Participant

    Kolegice Ljubice, ako će fabrika propasti zbog toga što navodite, onda i nije neka fabrika, zar ne? :-)

    #74224

    Layla199718
    Participant

    Mislim da je Ljubica samo parafrazirala i dala najgori scenario ali mislim da za ovu temu nije sve crno ili bijelo. Evo recimo ne možete raditi kao stjuardesa ako nemate određenu visinu. I to je fizički izgleda. Ali ako odobrite nižoj osobi da bude stjuardesa rizikujete živote osoba u avionu jer ta osoba neće moći dohvatiti recimo pribor za prvu pomoć ili će ovisiti o pomoći drugih putnika koji su viši ili drugih kolega koje su više gdje opet dolazimo do toga da morate uposliti visoku osobu.

Viewing 6 posts - 1 through 6 (of 6 total)

The topic ‘Diskriminacija na osnovu fizičkog izgleda nije nikada opravdana, čak ni kada …’ is closed to new replies.