Dok naši mladi odlaze, Indijci prevalili dalek put da studiraju u BiH

Oduševljeni su nivoom obrazovanja koji dobijaju te posvećenosti profesora.


studenti indijci
Foto: Screenshot / NN

U Indiji je medicina zvanje visokog prestiža, a osim skupe školarine, veliki problem predstavlja i sam upis na fakultet s obzirom na ograničen broj mjesta. Ovo su samo neki od razloga zbog kojih se nešto više od 30 studenata iz Indije odlučilo za studiranje na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, što se, prema njihovim riječima, ispostavilo da je bila dobra odluka s obzirom na to da su dobili i više nego što su očekivali.

Devetnaestogodišnja Fathima Asitha Rani Unnikrishnan i njen kolega Saood Ahmed Khan za “Nezavisne” su ispričali svoja iskustva tokom prvih mjesec dana studiranja, ali i istakli da su oduševljeni nivoom obrazovanja koji dobijaju te posvećenosti profesora. Saood tokom razgovora nije krio oduševljenje samim studijama te je istakao da u Indiji, i da plati više novca za studiranje, ne bi dobio ovaj nivo obrazovanja.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

Naime, na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci uveden je novi studijski program, tzv. medicina na engleskom jeziku, koju trenutno pohađaju 33 studenta iz Indije, a u narednom periodu očekuje se dolazak njih još 28 i to iz Bangledeša, Turske i opet Indije.

Pored sjajnih uslova za studiranje, Fathima ističe i posvećenost profesora, ali i osjećaj pripadnosti koji su osjetili od strane svojih kolega.

 – Profesori ne tretiraju svoja predavanja kao posao koji moraju obaviti. Vidi se da stvarno žele da nam prenesu znanje, kazao nam je Saood.

Jak utisak na ove mlade ljude ostavili su i domaći studenti, koji su ih prihvatili bez trunke predrasuda, a najvažnije od svega, kako kaže Saood, nije osjetio nijedan oblik rasizma.

 – Pitanje rasizma je nekad stvar perspektive. Ako ga tražite, možete ga pronaći u svemu. Ali sistemskog oblika rasizma ovdje nema, ističe Saood.

Kako nam je dalje ispričao, imao je situacije da ga policija zaustavi radi legitimacije, ali kako kaže, ne krivi ih.

 – Oni rade svoj posao. Ne smatram ovo kao nešto pogrešno. Žele da zaštite i vas i nas, zaključuje on.

Mlada Fathima je svjesna da oni svojom pojavom plijene pažnju, ali kako kaže, ne vrijeđa je to jer zna da je to samo radoznalost. Na pitanje zašto su odabrali baš medicinu, kazali su nam gotovo isto.

Saood ističe prije svega plemenitost ovog poziva, ali kako smo shvatili, medicina za njih predstavlja nešto više i od toga.

 – Kod medicine nije važno zašto si je odabrao, jer kada jednom uđeš u medicinu, nemoguće je da je ne zavoliš, kazao je Saood.

Posebnost medicine za njih leži i u težini koju ovo zvanje ima u Indiji, a to se mjeri u prestižnosti koje medicina za sobom veže.

 – Dobar dio moje porodice su ljekari. Naravno da je to uticalo na moju odluku, kazao nam je Saood, dok je Fathima dodala da se u Indiji medicina smatra zvanjem visokog prestiža te se mnogo cijeni i vrednuje.

Iako su ovi mladi ljudi tek u prvim mjesecima njihovog školovanja, već pokazuju interesovanje prema određenim granama medicine, tako nam je Saood rekao da je njegova ljubav hirurgija.

 – Želim da budem hirurg. Ne volim da titram u mjestu i mrzim stagnaciju. Hirurgija konstantno evoluira i ja želim da napredujem zajedno s njom, ambiciozno je rekao ovaj mladić.

Fathima je, sa druge strane, i dalje neodlučna, ali prema njenoj priči vidi se da naginje ka oblasti ginekologije.

 – Profesori nam često kažu da će se naše želje prema specijalizacijama mijenjati iz dana u dan, ali moram priznati da me jako fascinira ginekologija, kazala je Fathima koja je kroz priču podijelila i svoju ljubav prema bebama, što smatra da bi umnogome moglo da utiče na njenu odluku.

 – Želja mi je da pomognem bar jednoj majci da na ovaj svijet donese novi život, kazala je ona.

Ovi perspektivni mladi ljudi govore engleski gotovo savršeno, a još više impresionira činjenica da i srpski lagano savladavaju. Iako je medicina težak fakultet koji iziskuje svakodnevan rad, fakultet ih sprema da već kroz nekoliko godina mogu samostalno da razgovaraju sa pacijentima. Fathima i Saood su zasad naučili osnovne pozdrave kao i pokoju riječ, a kako kažu, stanodavac ih “tjera” da što brže nauče s obzirom na to da ne zna engleski.

 – Jezik se uči pričajući sa ljudima. Ovo nam dobro dođe, jer ćemo ovako brže naučiti, kazali su njih dvoje.

Ipak, mora se priznati da je ovdje Saood u blagoj prednosti, jer već poznaje podjednako težak ruski jezik, a njegova ljubav prema medicini se prelijeva u njegovu ljubav prema jezicima.

 – Da mogu, naučio bih sve jezike ovog svijeta. Zasad na srpskom znam ponešto, ali ovo je samo početak, rekao je on.

Naime, već na petoj godini fakulteta počinje organizovana praksa na Univerzitetskom kliničkom centru RS (UKC), kada će imati priliku, a i mogućnost da sa svojim pacijentima razgovaraju na srpskom jeziku.

 – Najvažnije nam je da se možemo sporazumjeti sa našim pacijentima, kaže Saood.

Iako im medicina “krade” slobodne vrijeme, oni se ne žale, a dalo bi se reći da su našli dobar balans između učenja i odmora.

 – Družimo se s kolegama i sa ljudima van fakulteta, a često su profesori baš ti koji nam predlažu gdje da idemo i šta novo da probamo, kazao je Saood.

Slobodno vrijeme se često provodi uz hranu, pa smo ih, s obzirom na specifičnost indijske kuhinje, morali pitati da li su zadovoljni našom kuhinjom.

 – Hrana je fantastična. Ja obožavam meso i volim što ga ima puno, kazao je Saood dodavši da su mu omiljeni ćevapi do te mjere da ih zna naručiti i na srpskom.

Fathima je saglasna s njim te ističe da nije izbirljiva kada je hrana u pitanju i da je njoj sve ukusno i fino te je kroz šalu dodala da jede sve što Saood kupi i da nekad i ne zna kako se jelo zove.

Ipak, začini koji se tradicionalno koriste u njihovoj kuhinji im malo nedostaju, a kada spreme svoja jela domaćim studentima, kažu da oni “ne mogu da izdrže”.

Kada smo ih pitali šta im je “najčudnije” kod Banjalučana, uglas su kazali da u Indiji nisu navikli da piju toliko kafe. Oni preferiraju ipak zdravije varijante, kao što je čaj.

Banjaluka je, prema svemu sudeći, dobro došla Fathimi i Saoodu, s obzirom na to da dolaze iz velikih i visokonaseljenih gradova te je njima u gradu na Vrbasu dosta mirno.

 – Tišina je, ima prirode. Nema ništa ljepše nego kada ja kroz prozor svoje sobe mogu da vidim drveće i brda, kazao je Saood dodavši da mu se dopada i to što je zagađenost vazduha manja.

 – Najviše volim kada dođem sa predavanja, sjednem na terasu sa šoljicom kafe ili čaja i uživam u svježini, kazao je Saood.

Priroda, vazduh i zelenilo nije jedino što im prija, jer kako su kazali, vole što je kod nas hladnije.

 – Temperatura je idealna, složili su se oni, dodavši da su oni naviknuti na temperature koje prelaze i 45 stepeni, dok je Saood na to dodao da on nije veliki ljubitelj ljeta i paklenih vrućina.

Ovi mladi ljudi su u Banjaluci tek mjesec dana, te je još rano sa njima razgovarati na temu ostanka, ali kako su nam kazali, otvoreni su za tu ideju.

Trenutno ih se u Banjaluci školuje preko 30, a vize i prijave pristižu svaki dan. Sudeći po svemu, od ozbiljnosti edukacije koja im je obezbijeđena, njihovih ambicija te ljubavi koju imaju prema medicini možda se neki od njih zadrže još duže. No, u svakom slučaju poslije ove generacija, studenti na razmjeni iz dalekih zemalja neće biti strana pojava za banjalučke univerzitete.