BiH je ponosna: Sjajni Hajrudin Muhić asistent na čuvenom Berkleeju

Hajrudin Muhić je talentovani bosanskohercegovački kompozitor, aranžer i pijanist, koji radi kao asistent na Berklee College of Music u Bostonu. Za Klix.ba govorio je o ovom uspjehu te drugim zanimljivim detaljima iz bogate karijere u svijetu muzike.

Ima 28 godina i dolazi iz Bihaća. Osnovno muzičko obrazovanje završio je u Sanskom Mostu, a srednje muzičko obrazovanje na Odsjeku za klavir završio je 2015. u Muzičkoj školi Savo Balaban u Prijedoru u klasi Sofije Kovačević.

Po završetku srednje škole upisao je Akademiju umjetnosti u Banjoj Luci – Odsjek za klavir. Studij je započeo u klasi Snježane Popović-Vuleta, a završio ga je 2020. u klasi Dejana Jankovića. Nakon toga dobija stipendiju za čuveni Berklee College of Music.

– Nisam imao u planu konkretno Berklee, ali kako sam od djetinjstva imao veliko interesovanje za tehnologiju, tako sam već s prvim dodirima s muzičkom tehnologijom maštao da svoju znatiželju, edukaciju i potencijalnu karijeru usmjerim ka istoj. Za vrijeme školovanja u BiH pravio sam planove i pokušavao da se usmjerim ka tome u nekoj od institucija u Evropi, ali se potpuno spontano i neočekivano desila prilika i mogućnost da to bude Berklee. Istina, od prvih pomisli da se prijavim na prijemni trebalo mi je nekoliko mjeseci da skupim hrabrosti za to, ali uz podršku tadašnjih profesora i kolega, misija je bila uspješna, kazao je Muhić za Klix.ba.

S obzirom na popularnost Berkleeja u cijelom svijetu, svake godine se prijavljuje hiljade studenata. Muhić  je dalje objasnio kako se audicija za Berklee znatno razlikuje od prijemnog ispita za druge slične institucije pa tako i sama evaluacija i selekcija kandidata.

– Za razliku od drugih institucija za koje se obično rade testovi koji se potom boduju i rangiraju, audicija za Berklee je poprilično slobodna i od kandidata se više očekuje prezentacija same ličnosti, interesovanja, dosadašnjeg rada, odnosno same ljubavi za muziku uopće. S obzirom na takvu prirodu ispita, odnosno odsustvo javnog rangiranja, teško je govoriti o konkurenciji, ali s obzirom na to da na kraju hiljade studenata ne uspije da prođe taj ispit, jasno je da su potrebni veliki napori i dugogodišnji rad za uvećavanje svojih šansi, kazao je.

Njegove kompozicije bile su dio filmova nagrađivanih u BiH, Srbiji, Portgualu, Rusiji i Grčkoj. Njegova kompozicija za film “Guguto Memeto” prepoznata je na devetom izdanju grčkog festivala Film Olympiad. Naime, Hajrudin je jedan od pobjednika u kategoriji za najbolju originalnu muziku.

Zašto fokus na filmsku muziku?

– Upravo zbog paralelnog interesovanja za komponovanje i izvođenje muzike te muzičku tehnologiju, pronašao sam zanimanje filmskog kompozitora kao priliku gdje ova interesovanja mogu da sjedinim i zajedno usavršavam. Odnosno, kao filmski kompozitor imam priliku da u okviru jednog projekta pišem muziku, izvodim, dirigujem, sarađujem s drugim izvođačima, odnosno produciram i elektronski dizajniram istu za film, naveo je.

Dalje je naveo da je kroz dugogodišnju saradnju s mladim rediteljem Branislavom Stošićem ostvario saradnju kao filmski kompozitor na nekoliko veoma uspješnih projekata.

– Ovu saradnju često navodim kao primjer jednog od zdravih načina za razvoj domaće kreativne industrije. Drugim riječima, uvijek mi je zadovoljstvo biti dio tima sastavljenog od mladih profesionalaca iz zemlje i regiona koji svojim radom zajedno stvaraju, u ovom slučaju filmove, koji svojim umjetničkim kvalitetama oslikavaju i komentarišu duh svog naroda, a kvalitetom produkcije promovišu zemlju i umjetnike na festivalima širom svijeta te potencijalno stvaraju nove profesionalce, timove, produkcijske kuće i proizvode za domaće ili inostrano tržište, rekao je.

Postoji uvriježeno mišljenje da mladi ljudi danas nisu zainteresovani za klasičnu muziku i da u Bosni i Hercegovini preovladava “trash” muzika.

– Bilo mi je veoma interesantno kada sam prilikom dolaska na Berklee saznao za različito značenje riječi ‘klasična muzika’ u različitim dijelovima svijeta, odnosno kulturama. Tako, naprimjer, u Indiji ili Iranu, klasična muzika označava zapravo tradicionalnu muziku koja tamo i dalje uživa određenu popularnost i za koju mlađa populacija ima poštovanje i znanje o istoj, dok kod nas te riječi označavaju muziku koja, u suštini, nema svoje temelje u našoj kulturi, nego u kulturi zapadnoevropskih naroda. Stoga, mislim da je bitno shvatiti zašto ta muzika ne uživa veliku popularnost kod nas i u skladu s tim postaviti očekivanja, rekao je.

Također je naveo kako je istina da u Bosni i Hercegovini već nekoliko decenija vlada kriza kada je u pitanju autorsko stvaralaštvo u bilo kojem muzičkom žanru i da je scena uglavnom zasnovana na recikliranju ranije stvorenih djela različitim obradama novih izvođača.

– Na taj način se stvorio jaz, odnosno prilika za tu ‘trash’, ‘siromašnu’ i ‘praznu’ muziku, odnosno kič i šund da dobije pažnju i zavlada scenom. Većina tih djela služi za brzu zaradu novca i drago mi je što mnoge pjesme imaju jako kratak rok trajanja. U skladu s tim, mislim da nije sve izgubljeno i da uz adekvatnu pomoć institucija i medija koji će promovisati mlade autore različitih žanrova, davati im podršku, prilike i medijski prostor možemo vratiti balans na domaću scenu. Prije svega, žitelji BiH zaslužuju da imaju raznoliku, balansiranu, odnosno zdravu muzičku scenu i umjetnike koji će nastaviti stvarati na tradicijama BiH i na taj način nastaviti graditi nacionalni identitet, ispričao je.

Naročito je zanimljvo i to što je osmislio softver pod nazivom Malleus pomoću kojeg korisnici mogu poboljšati muzičku pismenost.

– Rad na softveru Malleus bio je jedan od prvih projekata u kojem sam uspio da spojim svoja dva glavna interesovanja, muziku i tehnologiju, odnosno muzičku edukaciju i programiranje. U projekt sam se upustio kao srednjoškolac iz čiste ljubavi prema navedenim oblastima, kao i namjeri da pomognem sebi u savladavanju određenih muzičkih vještina. Međutim, gotovo svakodnevni rad u trajanju od skoro četiri godine, odnosno tokom srednjoškolskog obrazovanja, stvorio je prvi softver u regionu namijenjen za muzičko opismenjavanje, koji je pozitivno ocijenjen u doktorskoj disertaciji i nekoliko naučnih radova, kazao je.

S obzirom na to da nije imao mentora, predznanja i profesionalnog iskustva o stvaranju aplikativnog softvera, izazova tehničke prirode je gotovo svakodnevno bilo na pretek.

– Međutim, rekao bih da se najveći izazov pojavio na kraju kada sam softver htio da ponudim na tržište. Manjak adekvatne podrške za mlade entuzijaste i avanturiste odredio je da budućnost softvera ostane na internoj upotrebi, naveo je.

Svakako da sve zainteresovane zanima i da li se planira ikada vratiti u BiH i tu nastaviti svoju karijeru.

– S obzirom na to da imam veliko poštovanje i ljubav prema bh. kulturi i umjetnosti, nastavio sam da održavam odnose s domaćim institucijama i umjetnicima i bit ću uvijek otvoren za potencijalne prilike za povratak i nastavak karijere u BiH. Smatram da postoji veliki potencijal u BiH kada je u pitanju kreativni rad i da bi se uz zdravu organizaciju i podršku zajednice mogao pretvoriti u samoodrživo tržište koje bi istovremeno moglo da stvara originalna umjetnička ostvarenja i pruža usluge drugim produkcijama i umjetnicima u regiji i svijetu, rekao je.

U decembru prošle godine je u Bostonu producirao koncert pod nazivom “The Sounds of Bosnia and Herzegovina: Where East Meets West”, koji je okupio 20 Berkleejevih studenata iz Slovenije, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Grčke, Švicarske, Portugala, Egipta, Irana i Indije. Prikazali su razvoj muzičkog stvaralaštva BiH od 16. stoljeća do savremenog doba.

– Koncert ‘The Sounds of Bosnia and Herzegovina: Where East Meets West’, koji se prošle godine dogodio na Berkleeju, će zaista ostati dugo upamćen, kako među našom dijasporom koja je posjetila koncert, tako i među ostalom publikom te izvođačima. Pored raznovrsnog programa, rekao bih da su tri nastupa ostvarila posebnu pažnju: ženska pjevačka grupa koja je izvela nekoliko bosanskih narodnih pjesama, zatim pjesma ‘Modra Rijeka’ od Indeksa i kompozicija za solo klavir ‘Nijemo glamočko kolo’ Vojina Komadine, kazao je.

Objasnio je da je ono što je izdvojilo ova djela i stilove, između ostalog, bila njihova savremenost i umjetnička sloboda kada se u obzir uzme vrijeme u kojem su zabilježena, odnosno nastala.

– S obzirom na to da nemamo programe ili javne uposlenike koji će se brinuti o promociji bh. stvaralaštva na svjetskoj sceni, a i domaćoj i regionalnoj, stekao sam utisak da postoje određeni stereotipi kod stranaca da umjetnička i popularna muzika BiH nije bila dio progresivnog razvoja svjetske muzičke scene u prošlom stoljeću, odnosno da određeni popularni žanrovi možda i ne postoje ‘tamo negdje u Bosni.’ Tako da, ne, ni stranci, a ni drugi mladi muzičari iz regiona, studenti Berkleeja, nisu imali predstavu o progresivnosti muzike BiH. S obzirom na to da je ovaj koncert uključivao muzičare iz 10 zemalja svijeta, kao i više stotina posjetilaca, nadam se da će isti poslužiti da se riječ o slobodnom i kreativnom umu naroda BiH proširi svijetom i možda podstakne neke nove umjetničke ideje u drugim kulturama, zaključio je Muhić.