Anela Zorlak: Naučnica, student Harvarda želi genetički centar otvoriti u BiH

Anela je bila više priznata van svoje zemlje, ali ona nije jedina. U njenoj generaciji je bilo 20 genetičara, a od njih danas je u BiH samo troje.

 Anela Zorlak: Naučnica, student Harvarda želi genetički centar otvoriti u BiH

Prilikom upisa u osnovnu školu, pedagogica je Anelinoj mami rekla rečenicu:

 – Čuvajte je, ona ima specifičan način rješavanja problema, vrlo je mudra za svoj uzrast.

Ova rečenica je i danas vodi kroz put rješavanja mnogih problema u profesionalnom razvoju. Njen izbor je genetika. Završila je master studij na Prirodno – matematičkom fakultetu u Sarajevu. Slijedile su prakse, sticanje znanja unutar raznih laboratorija, dobijanje posla u njemačkoj klinici Centogene, boravak u zemljama EU. Sada je studentica programa za profesionalce na Harvard Medical School, konsultant u genetičkom centru New York.

 – Moje školovanje je put koji sam počela 2001. godine u Goraždu i nadam se da će trajate sve dok me mozak bude služio, konstanto bez fizičkih granica. Svijet se konstantno mijenja, svjedoci smo velikih promjena, ja želim puna znanja ići kroz takav svijet. Moj izbor je nauka, jer upravo ona mi pruža dinamiku i savršenu raznovrsnost konstantnog učenja, s entuzijazmom kaže za N1 Anela Zorlak.

Njena struka, kaže nam Anela, uopšte nije cijenjana u BiH, dok je van granica naše države ona potpuna suprotnost.

 – Genetičari, molekularni biolozi, općenito su stručnjaci koji su veoma priznati u društvu i čine velike timove koji rade na sjajnim stvarima, važnim za čovječanstvo. Široka je lepeza poslova koju jedan molekularni biolog može da radi, različita su polja u kojima može biti uključen, ne nužno samo naučno istraživački rad. I tu zaista puno zaostajemo. Mnoge zemlje svoju jačinu temelje na obrazovnim sistemima, na akademskoj zajednici, nauci i velika sredstva ulažu. Naš sistem nažalost tu važnost nije prepoznao. Moj posao je vezan za regiju i svijet. Još nisam imala priliku da započnem radni odnos sa kolegama u svojoj zemlji, ističe Anela.

Svi smo svjesni da nauka u BiH nije na listi prioriteta, što je velika šteta, pojašnjava nam ova mlada naučnica, dodajući da imamo veoma pametne mlade ljude, ljude koji se školuju u velikim naučim centrima po čitavom svijetu, a samo kada bismo imali priliku, velike centre ovdje, vratili bi se sigurno i to znanje ovdje koristili – izvozili bi pamet, ali na pozitavan način.

– Kako pokušavam pokrenuti jednu priču uz podršku genetičkog centra iz New Yorka, bila sam prinuđena sa timom advokata i pravnika prelaziti po zakonima kako bi našli modus za takvo što. Podatak da zakon o izgledu/obliku mikrobiološke laboratorije nije izmijenjen još od 1984. godine je zastrašujući. Izgleda da mi u BiH nismo još svjesni koliko stvari se promijenilo u nauci od 1984. godine, kaže Anela Zorlak.

Povratak u BiH zbog projekta za domovinu

Anela je prvi posao dobila u Njemačkoj kao medicinski genetičar u klinici za dijagnostiku rijetkih oboljenja, u timu koji je radio na sekvenciranju ljudskog genoma. Bila je više priznata van svoje zemlje, ali ona nije jedina. U njenoj generaciji je bilo 20 genetičara, od njih 20, danas je u BiH samo troje. Izvijesno vrijeme je provela radeći izvan BiH, međutim ponovo se vratila.

 – U meni se probudio jedan mali bunt da se vratim i dam sebi još jednu šansu da započnem nešto u BiH. I evo sad sam tu, pokušavam napraviti jednu dobru priču o kojoj ću moći uskori više govoriti. Naravno, sebi sam dala vremenski rok do kojeg ću se boriti sa našim sistemom. Ako to ne uspijem znam da se uvijek mogu vratiti tamo gdje su me prepoznali. Zbog velikih obaveza koje sam prethodno preuzela na sebe, shvatila sam da ne mogu još upisati doktorske studije. Tražila sam program dodatne obuke i takav jedan program našla na Harvardu. Aplicirala sam bez velikih očekivanja, čak uz malu dozu zabave jer mi je bilo nevjerovatno da prođem s obzirom da sam izabrala program za profesionalce, a ne studente i da je broj mjesta ograničen. Kroz dva eliminatorna kruga dobila sam mail čestitke, da je moja aplikacija prihvaćena. Od 6. januara nastava počinje, zbog situacije sa pandemijom nastava će se održavati online. Ja sam izabrala program genetičkih testiranja i sekvenciranja, tako da jedva čekam januar i novu avanturu, priča ova mlada naučnica.

U narednom periodu, preuzeće i novu funkciju u jednoj farmaceutskoj firmi i raduje se tom izazovu, a uporedo radi na projektu iz New Yorka. Želja joj je dio njihovog iskustva dovesti u BiH i ljudima omogućiti nove pristupe dijagnostici i liječenju. Želi biti pokretač jedne dobre promjene u našem društvu.

 – Personalizirani pristup svakom pacijentu, gdje sama dijagnostika i liječenje bolesti će biti prilagođeno toj osobi, a ne kako se do sada radilo. Jednostavno rečeno, ne može jedan lijek/ terapija isto reagovati svima koji uzimaju taj lijek. Da bi znali ko ima kakvu predispoziciju za razvoj određene bolesti, koji lijekovi odgovaraju određenoj osobi se može sve saznati pomoću različitih genetičkih testiranja koja se uveliko primjenjuju kako u Evropi tako i u svijetu, objašnjava ulogu genetike u medicini danas Anela Zorlak.

Kada je u pitanju i za mnoge naučnika potpuno nepredvidljiv neprijatelj, COVID19, Anela ima i isustva radeći na PCR tehnici. Radila je kompletan protokol za PCR te učestvovala u prvim testiranjima, a kasnije i u sekvenciranju virusa COVID-19. Radila je na protokolu koji je dostavljen doktorima u njenom rodnom gradu, Goraždu.

 – Za pet godina se vidim kao ostvarenu mladu ženu, sa odbranjenom doktorskom disertacijom, vlastitom firmom i članom naučno istraživačkog tima. Prostorno nisam ograničena, puštam da se život dešava i da me prilike vode sa jednog na drugo mjesto. Trenutno svu svoju energiju ulažem na profesionalnom putu, vrlo sam ambiciozna osoba i nadam se da ću do svoje 30-te vidjeti plodove trenutnog rada. Radim puno sa ciljem da sutra dobro izbalansiram i privatni život, ispričala je svoju priču mlada bosanskohercegovačka naučnica Anela Zorlak.