Upoznajte Aidu Hadžić – djevojku iz Bihaća koja već deset godina uspješno “pilotira” kroz svijet PR-a, advertajzinga i marketinga, a danas vodi tim iz Kanade i inspiriše i kod nas.

Aida Hadžić je rođena u Bihaću, a živi u Sarajevu. Sa svijetom komunikacija, tačnije odnosa s javnošću, upoznavanje je počela još 2014. godine, kada je upisala studij PR-a i advertajzinga na Ankara Univerzitetu u Turskoj. Od tada, sad već deset godina, uči, istražuje i navigira kroz kreativnu industriju. Karijeru je, prije šest godina, počela agencijskim radom, a danas vodi marketing tim jedne kanadske konsultantske kompanije, paralelno radeći na nekoliko projekata na našem tržištu.

STUDOMAT želi promovisati mlade i uspješne ljude u Bosni i Hercegovini dajući im zasluženi prostor u medijima. Rubrika Moja kriiila donosi pozitivne priče iz Bosne i Hercegovine i regiona. Širimo pozitivnu energiju i predstavljamo uspješne mlade ljude koji kroz svoje priče govore o tome šta njima tokom studiranja i karijere “daje kriiila” i pomaže im u njihovom “pilotiranju” kroz životne avanture.

Diplomirala si na Ankara Univerztet u Turskoj. Kako si znala da je ovaj studij pravi izbor za tebe?

    Ukratko: nisam. 🙂

    Oduvijek sam bila poprilično svestrana, pa mi je odabir fakulteta bio dosta težak. U srednjoj školi smo svi prolazili kroz profesionalni orijentacijski test, a meni je na samom vrhu predloženih opcija bila komunikologija.

    Tada o toj oblasti nisam znala gotovo ništa, a moje razumijevanje se temeljiloisključivo na člancima koje sam pročitala online i na percepciji rada jedne jedine osobe iz te industrije koju sam tada poznavala.

    Imala sam dvije opcije: aplicirala sam za studij u Turskoj kroz program stipendiranja stranih studenata koji finansira njihova Vlada (Türkiye Scholarships), a paralelno sam upisala Engleski jezik i književnost u Sarajevu (jezici su također bili visoko na listi preporuka). Kada je stigla stipendija, odluka je bila jasna, jer takva prilika se ne propušta.

    Deset godina kasnije, nisam se pokajala. 🙂

    Titulu magistre sam 2021. godine odbranila na Univerzitetu u Sarajevu.

    Koji su tvoji savjeti za mlade koji žele da uđu u kreativnu industriju ili učestvuju na takmičenjima poput Young Lions?

      Moj savjet za mlade (a i one nešto starije) je: probaj. Ako te nešto zanima, testiraj. Možda jeste za tebe, možda nije, ali u svakom slučaju ćeš naučiti nešto o sebi i putu kojim želiš ići dalje.

      Šta ti je učešće na Young Lions BiH takmičenju donijelo, osim pobjede i putovanja u Cannes?

        Ove godine po drugi put imam priliku predstavljati BiH u Kanu, a moja očekivanja se dobrim dijelom temelje na onome što mi je donio prvi put, jer je to zaista bio life-changing trenutak. Naći se rame uz rame s nekima od najvećih imena svjetske kreativne industrije otvori ti oči na način koji je teško opisati. Posebno jer je to tada bila moja prva godina rada u praksi i dolazila sam kao studentkinja kojoj su studije išle sjajno, ali koja se tek učila snalaženju u toj novoj fazi života.

        Sjećam se razgovora s Gary Veejem nakon njegovog predavanja, čak nam je dao kratku izjavu za BiH koju sam uspjela zabilježiti. To mi je tada bilo genijalno. Shvatiš da smo svi mi ljudi, sa sličnim kapacitetima, idejama i snovima. Naše okolnosti možda nisu iste, ali to ne može, i ne smije, biti izgovor da ne ideš za onim što želiš. Taj osjećaj da si zapravo sam sebi najveća (i vjerovatno jedina) granica, ostane s tobom zauvijek.

        Da li si kroz ovaj projekat ostvarila neki od svojih ličnih ili profesionalnih ciljeva?

        Ova pobjeda mi je došla u trenutku kada razmišljam o novim kreativnim poduhvatima i samim tim o nešto većem povratku u industriju nakon porodiljnih pauza i stigla je kao tiha, ali snažna potvrda da mi titula mame nije umanjila sposobnosti za sve druge titule.

        Kakva su tvoja očekivanja od Cannes Lions festivala? Postoji li nešto čemu se posebno raduješ?

        Od festivala ove godine očekujem da bude podsjetnik zašto volim ovo što radim i novi val inspiracije koji će me pogurati dalje. Radujem se tom naletu energije koji te doslovno zapljusne… val novih uvida i onih “aha” momenata koji ti se dese usred neke prezentacije, razgovora ili slučajnog susreta.

        Koji su tvoji planovi za budućnost? Gdje vidiš sebe u narednih nekoliko godina?

        Trenutno su moj najveći prioritet moje dvije male djevojčice i najviše mi je stalo da budem vesela i radoznala mama. 🙂

        Kad je riječ o karijeri, želim raditi na projektima koji imaju smisla, koji me ispunjavaju, donose vrijednost i čine neku pozitivnu promjenu. To mi je oduvijek bila najveća motivacija.

        Planiraš li razvijati karijeru u Bosni i Hercegovini ili razmišljaš i o inostranstvu?

        Tokom fakulteta sam provela pet godina daleko od kuće, i od tada nemam pretjeranu želju da živim predaleko od porodice (iako je i Sarajevo već dovoljno daleko od mog rodnog Bihaća).

        Karijerno nikad nisam previše gledala granice. Oduvijek sam radila sa međunarodnim timovima i čini mi se da je danas jasno da je to smjer u kojem ide budućnost rada – fleksibilno, globalno, bez potrebe da fizički mijenjaš lokaciju da bi gradio karijeru. U tom smislu, za mene nije toliko važno pitanje gdje, nego više šta i s kim.

        Kako bi opisala razliku između studentskog života i profesionalnog rada na realnim projektima?

        Mnogo je razlika, ali bih izdvojila jednu posebno važnu za komunikacijsku industriju: Na fakultetu učiš kako svijet funkcioniše, a u praksi ga počinješ oblikovati.

        Sjećam se jedne profesorice koja nam je na predavanju rekla: “Istina, neću vas ovdje učiti kako da držite kameru, ali ću vas učiti u koju priču treba da je okrenete. Koju to priču treba ispričati.” Iako je ona to govorila iz perspektive kolega novinara, mislim da je upravo to suština za sve komunikologe.

        Obrazovanje nas ne uči samo vještinama, već razvija način na koji posmatramo svijet i biramo gdje ćemo usmjeriti svoj utjecaj.

        Šta je tebi tokom učenja i rada davalo “krila”? Tvoja motivaciona poruka za sve mlade kreativce je…

        Ja sam od onih koji vjeruju da se treba osloniti na disciplinu, ne na motivaciju, jer ustrajati često znači raditi i one dijelove posla koji nisu baš zabavni. A kad tu disciplinu spojiš sa znatiželjom i hrabrošću da isprobavaš, testiraš i pokušavaš, onda imaš sve što ti stvarno treba.

        To bi bila kombinacija one poznate u potpisu Steve Jobsa – “Stay hungry. Stay foolish. Stay curious.” i slogana jednog od najpoznatijih brendova moje generacije: “Just do it!”

        Knjiga, film i serija koje bi preporučila mladima koji traže inspiraciju?

        Moram priznati da ne konzumiram previše filmova i serija, ali neka to bude Suits (jedna od rijetkih koju sam gledala dva puta). Od filmova, Dune. A kada su u pitanju knjige koje su na mene ostavile najviše utjecaja dok sam tek pravila prve korake u industriji, to su What Great Brands Do (Denise Lee Yohn) i Thank You for Smoking (Christopher Buckley).