Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija
13.09.2016.

Dokazano: Brže i bolje pamtimo uz pisanje

Da nema hvatanja bilješki na predavanjima kada biste nešto zapisali rukom? Čini se da sve manje koristimo olovke i papir za pisanje, i zašto bismo kad imamo sve te aplikacije, notes ovde notes tamo, pa na računaru, pa na mobilnom, ko još danas piše rukom?!

Čini se da je danas pisana riječ zapravo postala kucana riječ. Sve je to uredu, prirodan slijed stvari i prilagođavanje novom tehnološkom dobu. Ali da li je takva situacija u potpunosti pozitivna, ili pak ima i svoje negativne strane? Da li je pisanje rukom važno i zašto? Da li gubimo dio sebe ili nešto značajno u životu ukoliko češće kucamo nego pišemo rukom?

Većina će se složiti da pisanje rukom nije ništa specijalno važno i da ne gubimo ništa ukoliko preferiramo “kucanu” riječ, ali psiholozi i neurolozi koji su se ozbiljno bavili ovim pitanjem upozoravaju. “Starije generacije”, kojima pripadamo i mi sami na neki način, ipak i nisu u velikoj mjeri u opasnosti, dok se mlade generacije budućih đaka i kasnije studenata mogu naći u veoma neprijatnoj situaciji. Pitate se zašto je to tako. Odgovorite jednostavno na pitanje i zamislite se, kada ste vi dobili svoj prvi računar i mobilni telefon, da li ste prvo naučili raspored slova na tastaturi i kako da slijepo kucate poruke na vašem mobilnom telefonu, ili ste se prvo učili da slova pišete rukom i prepisivali ih iz bukvara?

Ako je vjerovati neurolozima, pisanje rukom aktivira područja u mozgu koja nam pomažu da učimo brže i bolje i da brže učimo da čitamo kada naučimo da pišemo rukom. Isto tako, pisanje rukom pomaže nam da naučimo kako da bolje generišemo ideje i zadržavamo informacije.

– Dok pišemo, automatski se aktivira jedinstveni neuronski krug. To je srž prepoznavanja načina izražavanja u svijetu pisane riječi, svojevrsno prepoznavanje mentalne simulacije koja se odvija u vašem mozgu, kaže Stanislas Dehaene, psiholog s Francuskog fakulteta (Collège de France) u Parizu.

Kako je ova tema privukla veliko interesovanje svjedoči sve veći broj istraživanja u svijetu, pa tako i studija sprovedena od strane Univerziteta u Indijani. Rezultati ove studije pokazali su da se u mozgu djece pri pisanju rukom aktiviraju tri područja – lijevi fuziformni girus, inferiorni frontalni girus i zadnji parijetalni korteks. To su ista područja koja se pokreću i kod odraslih koji uče da čitaju i pišu. Kod djece koja su kucala ili samo pratila slova, nije bilo nikakve aktivacije ovih područja.

Psiholog Karin James, koja je učestvovala u istraživanju, objašnjava da kada pišemo rukom, moramo planirati i izvršiti akciju kako bi na kraju isporučili konkretan rezultat u obliku slova i riječi. To je jedna od prvih demonstracija mozga koji se mijenja pod uticajem vježbanja.

Daljim istraživanjima je utvrđeno da osobe koje pišu rukom imaju sposobnost da produkuju više riječi i imaju više originalnih ideja od osoba koje se isključivo služe tastaturom.

(Studentski život)