Foto: Facebook
Foto: Facebook

U decenijama iza nas, studenti širom svijeta su predstavljali svojevrsni društveni kerozin. Kao  glavni pokretači tektonskih promjena u društvu, te inicijatori novih i revolucionarnih ideja, studenti su mijenjali našu percepciju okruženja u kojem živimo.

Piše: Samir Beharić

Od studentskih protesta u SAD-u 60-ih godina prošlog stoljeća, preko jugoslavenskih studentskih demonstracija ‘68., pa sve  do studentskih buna današnjice, za studentsku populaciju se može konstatovati kako je neumorno i smjelo pretumbavala društvene poretke, direktno uticala na državna uređenja, te izazivala ireverzibilne socio-političke promjene, sve za dobrobit budućnosti. Sintagma “studentski protesti” tako postaje sinonim za pozitivnu društvenu promjenu koja dolazi izlaskom studenata na ulice.

Društveni nemiri, uzrokovani praznim građanskim stomacima tresu Bosnu i Hercegovinu već nekoliko dana. Svi svjetski mediji izvještavaju o “bosanskom proljeću”, a na ulicama i, u međuvremenu, u plenumima su penzioneri, nezaposleni, demobilisani borci i tek malobrojni studenti. Zbog toga ne mogu da se ne zapitam šta za to vrijeme radi 40.000 mojih kolega sa  Univerziteta u Sarajevu, te prije svega – njihovi legitimni predstavnici iz Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS)?

Na trećem Plenumu građanki i građana Sarajevu neko je javno p(r)ozvao studente, zapitavši se da li im je toliko dobro, pa ih skoro i nema na protestima? Sudeći po najnovijim aktivnostima studentskih predstavnika u Sarajevu, studentima nije loše. U vrijeme dok glavni grad “gori”, Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu (SPUS) organizuje radnu akciju pošumljavanja brda oko Sarajeva. Zvuči kao pošalica, ali nije.

Za očekivati bi bilo da SPUS, kao krovna studentska organizacija Univerziteta u Sarajevu, bude prva institucija koja će hrabro braniti bastione studentskih interesa, te davno ponižene studente povesti da na ulicama, zajedno sa hiljadama Sarajlija, zatraže svoja prava i na taj način iskažu studentski bunt. Ipak, SPUS-ov poziv studentima na izlazak na proteste je izostao, kao i poziv za učešćem studenata na Plenumu u Sarajevu. Umjesto toga, SPUS putem svog Facebook profila pravi nešto nalik medijskom spinu, pri čemu demonstrante okrivljuje  za “napad na državu”, a izljeve bijesa protestanata naziva “djelom huligana i kriminalaca” (pogledati sliku iznad). U posljednjih par dana skoro identične rečenice smo imali priliku čuti samo iz kuhinja pojedinih političkih stranaka.

SPUS se od početka ove godine, između ostalog, bavi organizacijom studentskog pohoda u Pariz, priprema školu skijanja, daje popuste na ski karte na Bjelašnici, te kao što već rekosmo – najavljuje pošumljavanja obronaka olimpijskih planina. Ništa od spomenutog ne bi bilo sporno, da se ove aktivnosti odvijaju u vremenu blagostanja, kada gradom ne bukte društveni nemiri, a Univerzitetom u Sarajevu ne beharaju mito i korupcija. SPUS bi se svojom ponudom, kojoj bi pozavidjele i mnoge turističke agencije, mogao pohvaliti da na Univerzitetu u Sarajevu ne postoje profesori koji na predavanja dolaze u pijanom stanju (ili  ne dolaze nikako), te oni koji za izlazak na ispit studente ucjenjuju posjedovanjem knjige, uredno potpisane od strane dotičnog profesora. Rješenja na sve od nabrojanih problema (a ima ih još na stotine) je moguće tražiti i putem protesta. Ipak, pojedincima je veća briga koju europsku destinaciju odabrati za naredni studentski pohod, nego kako suzbiti nepotizam na katedrama Univerziteta u Sarajevu.

Uzrok ovakvom “društvenom angažmanu” rukovodstva SPUS-a najprije treba tražiti u grupaciji koju predstavljaju. Kao što vrijedi ona izreka da “narod zaslužuje vlast koju ima”, tako i studenti zaslužuju predstavnike koje imaju. Ipak, to što su sarajevski studenti letargični ne daje SPUS-u ni najmanje pravo da se isto tako ponaša! U idealnom scenariju, studente niko ne bi trebao animirati da se bore za sebe i svoja prava. Najbolji primjer nam mogu biti naše kolege iz Engleske, Italije, Španije, te Venecuele, koji se trenutno spartanski bore kako protiv svojih vlada, tako i protiv nakaradno postavljenog obrazovnog sistema.

Trenutno rukovodstvo SPUS-a studentsku pasivnost i nezainteresovanje koristi po istom šablonu po kojem bh. političari već dvije decenije koriste naivnost i političku nepismenost većine Bosanaca i Hercegovaca. Paralelu između rukovodstva SPUS-a i političke vrhuške  Bosne i Hercegovine ne pravim bez razloga, te smatram da se reakcija sarajevskih studenata prema vrhu SPUS-a ne bi trebala razlikovati od trenutne reakcije naroda prema političkim mešetarima Bosne i Hercegovine.

Kolege iz SPUS-a, sve dok kod sarajevskih studenata prva pomisao na akronim “SPUS” budu izleti, pohodi ili skijanje, znajte da ne radite svoj posao kako treba. Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu nije turistička, već studentska organizacija! Ili djelujte u skladu sa misijom jednog takvog kolektiva ili odgovarajte za ono šta ste napravili!

Napomena: Tekstovi objavljeni u rubrici “kolumne” odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala STUDOMAT.ba.

(STUDOMAT.ba)

Prethodni članakKako spriječiti varanje na ispitima korištenjem “bubica”?
Naredni članakPFSA: Rezultati ispita iz predmeta Državnopravni razvitak BiH

STUDOMAT je najveća internet zajednica studenata i mladih u regionu osnovana 2012. godine, namijenjena studentima i mladima u potrazi za informacijama o studiju i dodatnoj edukaciji, stipendijama, studentskim poslovima, smještaju i ostalim temama koje su interesantne studentima i mladima.