Rektor UNSA prof. dr. Rifat Škrijelj u nedavnim izjavama kazao je kako će razvojni plan Univerziteta u toku njegovog mandata naročit akcent staviti na jačanje naučnoistraživačkih kapaciteta.
Tom prilikom, spomenuo je da će raditi na osnivanju zajedničkog istraživačkog centra koji bi objedinio istraživačke institute i međunarodne projekte koji se odvijaju u okviru UNSA, ali i unaprijedio saradnju domaćih naučnika sa inostranima. Tijelo koje će rukovoditi ovim centrom bit će savjet za nauku i umjetnost UNSA čije se osnivanje očekuje ubrzo.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Ime od svjetskog naučnog značaja, akademik Dejan Milošević nametnuo se kao logičan izbor za rukovodioca ovog tijela. Sa dugogodišnjim profesorom predmeta Teorijska fizika Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu novinari “Oslobođenja” razgovarali su o ovim planovima, te o generalnom stanju nauke i naučnoistraživačkog rada u bh. društvu.
Sveobuhvatni centar
Akademik Milošević je ispričao da je u toku izrada Strategije razvoja obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo 2017-2022, u kojoj i sam učestvuje.
– Strategija treba da obuhvati razvoj obrazovanja od predškolskog do visokog.
Posebna pažnja bit će na tri elementa, kazao je Milošević, a na prvom mjestu je “uvođenje scientometrijskog metoda za vrednovanje kvaliteta naučnoistraživačkog rada”. Milošević napominje da se 2. i 3. decembra u Sarajevu na Akademiji medicinskih nauka Bosne i Hercegovine održao seminar o scientologiji i scientometriji, prvi seminar takve vrste u nekoj od zemalja Balkana, te dodaje da je tim koji radi na strategiji istakao kao važno stvaranje uslova da se mladi kadar/asistenti mogu baviti naučnoistraživačkim radom, te ostvarivanje dodatnih izvora prihoda za NI rad, uključujući međunarodne projekte.
Milošević potvrđuje da bi “naučnoistraživački centar UNSA trebao omogućiti lakše uključivanje istraživača u međunarodne projekte”, ali je za razgovor o detaljima isuviše rano.
– Organizacija tog centra, u saradnji sa menadžmentom UNSA, tek treba biti uspostavljena. Centar treba biti uslužni, ali istovremeno i stimulativni i integrativni za poboljšanje naučnoistraživačkog rada organizacionih jedinica UNSA, uključujući i sadašnje institute, pojasnio je Milošević.
Ulaganje u nauku u BiH, bez obzira na to o kojem nivou vlasti govorimo, zaista je nedovoljno. Milošević kaže da strategija razvoja nauke, koja je također u pripremi, predviđa “znatno povećanje ulaganja u nauku”.
– Sadašnji model koji uključuje povremene pozive za finansiranje projekata se pokazao kao nedovoljan i neprikladan. Upravo zbog te neredovnosti teško je reći koliko je to ulaganje, ali je svakako reda veličine ili manje od 0,1 posto BDP-a. Kada kažem neprikladan model, prvenstveno mislim na to da umjesto da osnovni kriterij kod dodjele projekata budu rezultati naučnoistraživačkog rada, naglasak bude na ispunjavanju administrativnih zahtjeva ministarstva. Moj prijedlog je da se ide na ulaganje od 1 posto naviše, prema 3-4 posto, koliko se izdvaja u razvijenim zemljama, napominje akademik.
Prirodno je, stoga, upitati kako uopšte nauka i naučnoistraživački rad u našoj zemlji preživljavaju. “Zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca”, odgovor je akademika Miloševića. On ističe odlične rezultate pojedinih bh. naučnika čiji je kvalitetan rad prepoznat i nagrađivan.
– Na obilježavanju godišnjice Prirodno-matematičkog fakulteta UNSA, održanoj 28. 11, nagradu za naučnoistraživački rad dobili smo profesor emeritus Emin Sofić i ja. Kao najproduktivnije i najcitiranije naučnike u BiH treba spomenuti i akademika Kemala Hanjalića, koji je uz to i ekspert u oblasti scientometrije. Da ne bih dalje nabrajao i nekoga slučajno ispustio, ko su istaknuti naučnici, najbolje se može vidjeti u Web of Science bazi podataka kojoj UNSA sada ima pristup. Saznao sam da je prorektor UNSA prof. dr. Izet Rađo upravo objavio rad u CC časopisu sa impakt faktorom preko 4 (prvi autor rada je njegov asistent Nedim Čović).
Pozitivna selekcija
Na svjetskim univerzitetima, mladi doktoranti se uz rad sa studentima redovito bave i vlastitim naučnoistraživačkim radom. U BiH su nerijetko, osim finansijskim poteškoćama, opterećeni i obavezama u nastavi. Milošević rješenje vidi u “smanjenju norme i povećanju broja asistenata”. Rektor je također najavio upošljavanje oko 200 asistenata u toku naredne dvije godine. No, kako će, zapravo, izgledati njihova akademska karijera?
– Asistenti bi bili plaćani stipendijama. Istovremeno bi se povećala i njihova odgovornost i postojala bi pozitivna selekcija asistenata, tj. samo bi najbolji nastavljali akademsku karijeru, predlaže Milošević.
U paru sa ovakvim stimulativnim mjerama, dakako, neophodno je raditi i na povećanju atraktivnosti nauke za školarce.
“Nauka je privlačna sama po sebi za određene ljude. Ne baviš se naukom da bi od toga imao materijalne koristi, već iz entuzijazma i ličnog zadovoljstva koje pruža naučnoistraživački rad”, napominje Milošević i dodaje kako “treba obezbijediti da se od bavljenja naukom može normalno živjeti i da se pravi rezultati nagrađuju adekvatno”. Strategija na kojoj radi će uključiti i istraživački rad učenika kroz organizovani rad sa talentima.